Kata Mijatović / Hipersomnija

Kata Mijatović / Hipersomnija


U umjetničkoj praksi Kate Mijatović snovi zauzimaju posebno mjesto. Oni su središnji motiv, jednako kao i metoda, pri čemu njezin arhiv snova koji trenutno broji više od 2400 zapisa na različitim jezicima, na jednom mjestu okuplja kolektivno iskustvo sanjanja. Izmještajući vlastite i tuđe snove iz nesvjesnog u svjesno te ih prevodeći u različite umjetničke formate i medije, Kata kontekstualno osjetljivo, precizno i originalno, s izraženim osjećajem za publiku, prostor i njihove specifičnosti, oko snova gradi kompleksno značenjsko, ali prije svega, umjetničko polje. Naime, kako i sama kaže, određene aspekte karakteristične za umjetnost prepoznaje i u snovima, uspostavljajući između sna i umjetnosti niz korelacija koje pronalazi u registrima oba polja. Pa ako su ključna, ili barem najčešća pitanja vezana za snove, što oni znače i u kakvim su odnosima prema javi, i za umjetnost vrijede slična. U kakvom je odnosu umjetnost prema stvarnosti, koje je njezino značenje i svrha, stalna je tema. Uz ove teorijske i interpretativne okvire, niz je rezonancija između umjetnosti i snova koje Kata svojim radom uvodi u fokus, naglašavajući njihovu međusobnu bliskost. No snovima se ne bavi kao slikama, već kao jezičnim zapisima vlastitih i tuđih iskustava sanjanja koje prevodi u složene estetske, doživljajne, izvedbene i vizualne reprezentacije.

U Galeriji Prozori novu iteraciju rada naziva Hipersomnija, razvijajući ju kao prostornu intervenciju u formi traka nalik filmskim vrpcama, koje se spuštaju od stropa do poda i na čijoj su crnoj pozadini bijelim slovima ispisani snovi. Ti su snovi dvostruko posredovani, prvo kroz one koji su ih sanjali i zapisali, a zatim ponovno kroz proces izdvajanja iz Arhiva snova u kojem ih je umjetnica trajno pohranila i sačuvala, pa u ovakvoj materijalnoj i prostornoj artikulaciji rada sada kreiraju i nose umjetničku situaciju. Ako slijedimo Foucaulta, svjesni smo da ne živimo u homogenom i praznom prostoru nego u prostoru koji je  „lak, eteričan, proziran“, jednako kao i „mračan, hrapav, zakrčen“. „To je još i prostor visina, prostor vrhova ili, naprotiv, prostor dna, prostor blata, prostor koji može biti tečan kao izvorska voda, prostor koji može biti nepomičan, stamen kano kamen ili kristal.“[1] Kroz umjetničku odluku da u prostoru knjižnice/galerije poveže „nebo i zemlju“ reprezentirane crnim trakama ispisanih snova koje se protežu od poda do stropa, Kata Mijatović priziva iskustveni kontinuum o kojemu Foucault piše. Snovi pritom postaju metonimijski okvir koji predstavlja dio za cjelinu, ukazujući na napetosti između svjesnog i nesvjesnog, racionalnog i intuitivnog, prisutnog i odsutnog te otvarajući mogućnost povezivanja različitih stvarnosti i temporaliteta. Nisu li knjižnice upravo takva mjesta, heterotopije koje sabiru i organiziraju različite fragmente svijeta na jednom mjestu, akumulirajući strukture i oblike različitih prostora i vremena? Nije li i Katin pokušaj da sabere, okupi i zahvati sanjanje ne samo kao pojedinačno i intimno iskustvo, nego i kao širi oblik kolektivnog dijeljenog doživljaja koji se neprestano proizvodi, umnaža i izmiče dovršetku blizak toj ideji? Poput knjižnice koja kontinuirano akumulira različite tekstove, vremena i glasove održavajući ih u sadašnjosti unatoč tome što pripadaju različitim prostorima i vremenima, i njezin arhiv snova ostaje otvoren sustav bez jasnog kraja.  

Izmještajući ga iz digitalne sfere u fizički prostor knjižnice, za ovu priliku Kata inscenira prostor u prostoru, u knjižnicu kao sustav unosi vlastitu paralelnu knjižnicu. Nju ne čine police s knjigama, nego razmotane i razvučene trake sa snovima koje zauzimaju slobodan prostor ispred i između polica, okružuju čitaoničke stolove i ostali knjižnični inventar unoseći novi red stvari koji supostoji paralelno s onim knjižničnim - s tekstovima i zapisima koji su zabilježeni, ukoričeni, uvedeni i uloženi na svoja mjesta iz kojih tek privremeno i povremeno odlaze da bi im se na kraju vratili. Nasuprot tome, Katina provizorna knjižnica sastavljena je od često teško dohvatljivog sadržaja iz nesvjesnog. Moglo bi se reći da kao takva istovremeno priziva i izvrće imaginarij knjižnice kao beskonačne biblioteke nedokučivog opsega koja pokušava obuhvatiti totalitet svijeta. Naime, dok je institucionalna knjižnica utemeljena na pravilima reda, klasifikacije i usustavljivanja znanja, u Katinom arhivu značenja ostaju otvorena, red je privremen i promjenjiv, a autorstvo gubi svoju stabilnu i hijerarhijsku poziciju (snovi su ponekad potpisani imenom i prezimenom, ponekad samo inicijalima, a nerijetko ostaju anonimni). Supostavljanjem ovih dvaju režima ili dvije mjere stvari u istom prostoru i vremenu - institucionalne i umjetničke, racionalne i intuitivne, arhivske i imaginacijske - Kata govori o mogućnosti paralelnih i jednakovrijednih pripovijesti.

Na kraju, no ne i manje važno, susret s tuđim snovima može proizvesti specifičan oblik identifikacije koji nadilazi racionalno razumijevanje ulazeći u zonu afekta i prepoznavanja, kao sposobnosti da budemo pogođeni i da djelujemo. Ovakva pozicija bliska je i promišljanjima Rite Felski, koja o prepoznavanju piše kao o nečemu što može rezonirati posebnom snagom osobito onda kada se pojedinci okupe i oblikuju kolektivnu publiku unutar određenog estetskog iskustva.[2] S mogućnošću snova da proizvedu takav afektivni prostor zajedništva i prepoznavanja računa i Kata Mijatović, pozivajući posjetitelje da nastave odmotavati dugačke crne vrpce snova, kao i da svojim zapisom prošire Arhiv upisujući u njega vlastite snove, pa za ovu priliku u prostoru postavlja računalo s otvorenom web stranicom Arhiva za nove upise. I nakon završetka izložbe Arhiv ostaje otvoren, nedovršen i u trajnom nastajanju, jednako kao i sami snovi, uostalom, kao i umjetnost.
 
Petra Dolanjski Harni
 
/////////////////////

Kata Mijatović, vizualna umjetnica rođena 1956. u Branjini. Početak njene umjetničke aktivnosti obilježen je djelovanjem u umjetničkoj grupi Močvara u Baranji od 1988. do 1991. Studij slikarstva započinje 1991. na Accademia di belle arti Firenze, nastavlja ga na ALU Zagreb 1993. gdje je i diplomirala 1997., od kada aktivno izlaže. Od 2005. do 2019. voditeljica je Galerije AŽ u UO Atelieri Žitnjak/Zagreb. Članica je umjetničke grupe PLEH od 2007. Realizirala je niz samostalnih izložbi i projekata, izlagala je na brojnim skupnim izložbama/projektima u zemlji i inozemstvu. Godine 2013. sudjelovala je na 55. Venecijanskom bijenalu s projektom Između neba i zemlje/kustos Branko Franceschi/. Preispitivanje složenih relacija svjesnog i nesvjesnog, osnovna je umjetnička preokupacija u njenom opusu. Poseban segment u okviru tih istraživanja čine radovi/projekti sa snovima kao osnovnim konstruktivnim i motivirajućim sadržajem. Istražujući fenomene sna, ovi radovi problematiziraju percepciju stvarnosti u odnosima svjesno-nesvjesno.
https://kata-mijatovic.com/
www.arhivsnova.hr

 
/////////////////////

Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
Galerija Prozori / Knjižnica S. S. Kranjčevića Zapoljska 1, Zagreb
Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20 h / subota / 8 - 14 h /
Tel: 38512318596
e-mail: galerija.prozori@kgz.hr
http: www.kgz.hr