Katolička krivnja

Na ovom književnom susretu saznat ćemo kako spojiti ljubav prema pisanju i ljubav prema kazalištu, kako biti uspješan dramaturg, pjesnik i prozaik. Ima li većih izazova u pisanju romana ili u pisanju djela za izvođenje na kazališnim daskama?

Tomislav Zajec rođen je u Zagrebu 1972. godine. Zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje radi kao profesor. Do sad je objavio četiri zbirke poezije: Natanijelov dnevnik (1996) koji je dio zbornika U trenutku kao u divljini, Sjever-zlatni šut (1996), Rupa njegova imena (2000) i Katolička krivnja (2016), četiri romana: Soba za razbijanje (1998), Ulaz u Crnu kutiju (2001), Ljudožderi (2005) i Lunapark (2009). Autor je devet originalnih dramskih tekstova : John Smith, princeza od Walesa (1998), Atentatori (1999), Svinje (2001), Novi Nosferatu (2002), Mlijeko (2003/2004), Dorothy Gale (2007), Astronauti (2008), Spašeni (2009) i Trebalo bi prošetati psa (2012). Drame su mu izvođene u Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Glasgowu, Bradfordu, Norwichu, Bukureštu, Braili i Ipswichu. Za svoju prvu dramu John Smith princeza od Walesa 1999. dobio je Dekanovu nagradu. Četverostruki je dobitnik državne nagrade za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture RH. Za dramu Atentatori nagradu je primio 2000. godine, a 2007. godine nagrađen je za dramu Dorothy Gale. Godine 2009. dobiva nagradu za  dramu Spašeni te 2012. za dramu Trebalo bi prošetati psa. Zajedno s Daliborom Matanićem potpisuje scenarij za Matanićev cjelovečernji film Majka asfalta (2010), koji je dobio nagradu za najbolji scenarij u sklopu Međunarodnog filmskog festivala u Solunu 2009. godine. Uz to, za svoj je književni i dramaturški rad dobio i više drugih nagrada i priznanja.