Kinč nije kič – kinč je ures!
Naziv kinč dolazi od mađarske riječi kincs, u značenju blago ili vrijednost. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj ta je riječ poprimila i značenje nakit, ukras, ljepota, blago.
Kinč je umijeće izrade tradicijskog cvijeća i ukrasa od krep-papira i žice. Ukrase su izrađivale žene u večernjim satima tijekom cijele godine, ali osobito od jeseni do kasnog proljeća kad u vrtovima nije bilo cvijeća. Cvjetni ukrasi izrađuju se rezanjem i svijanjem papira. Cvjetovi mogu biti različitih oblika i boja, najčešće zelene, crvene, plave i bijele. Mogu se i povezivati u vjenčiće ili bukete.
Cvjetovima izrađeni tehnikom kinča ukrašavao se sveti vugel ili kućni oltarec, raspela i oltari u crkvama, mladenci i svadbena kola… Cvjetnim su se ukrasi izrađivali i za druge obiteljske svetkovine: rođenje djeteta, svadbe, vijence za pogrebe, procesije te za vjerske svetkovine: Božić i Uskrs.
Kinč se osobito koristi kao božićni ures. Rožama i vincima u kućama su se kinčile svete slike, kipovi i kućni oltareci. Kinčanje je započinjalo na Badnjak poslijepodne, a predvečer se kitio bor, krizban ili smrekove grane koje su se zabijale na strop, a na njih su se vješao kinč.
Kao zaštićeno hrvatsko nematerijalno kulturno dobro pod nazivom "Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja sjeverozapadne Hrvatske" nalazi se na "Listi zaštićenih kulturnih dobara" Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Izložba je sastavni dio projekta osmišljenog za obilježavanje Dana europske baštine 2022.
Autorice izložbe: Marija Bartolić, Margareta Matijević Kunst, Janja Severović.
Otvorenje izložbe: 21.11.2022. u 18:30 sati.