Književni susreti na Jugu
Nada Gašić nagrađivana je hrvatska spisateljica i prevoditeljica. Rodila se 27. 10. 1950. godine u Mariboru, a posljednjih sedamdeset godina stanovnica je Zagreba „kojem se kroz svoja djela obraća uglavnom izravno.“
Romane počinjem svojim motom koji opisuje ne samo radnju, već ono u što inače vjerujem:
Što tražiš u tuđim snovima? Tražim ključ za svoje
Što tražiš u tuđim strahovima? Tražim objašnjenja za svoje
(Mirna ulica, drvored)
Negdje je ostao trag na vodi, to što ga ne vidimo, ne znači da on ne postoji
(Voda, paučina)
Ono što mi se čini važnim može se nalaziti na samom kraju knjige:
I čula je: motorne pile sijeku drvored u Tuškanovoj.
I pomislila:
Negdje raste drvo od kojega će načiniti moj lijes.
( Devet života gospođe Adele, 2.izdanje Sandorf, 2021.)
Nema istine dok grob ne progovori.
( zbirka priča Posljednje što su vidjele Sandorf, 2022.)
U pisanju romana i priča ne koristim ni sinopsis ni zabilješke. Nit događanja, bez obzira na obujam i kompliciranost teksta, pamtim i pratim svojim koracima: dok pišem, ustajem od laptopa i hodam po stanu. Pišem isključivo u ranu zoru, pa dubinski razumijem latinsku izreku Aurora musis amica. Za pisanje mi treba potpuna osama i tišina koju pruža samo praskozorje.
Svoje likove ne poznajem, ali imam trajan osjećaj da sam ih kroz život susretala. Istina je da njihova imena biram u šetnjama po Mirogoju. Stvorila sam oko 150 likova, što glavnih, što pomoćnih. Bez obzira na to što sam ih, oko tridesetak „poubijala“, ovo je solidan aktivizam u demografskoj obnovi grada.
Prvi roman objavila sam u 57. godini života. Na vječito novinarsko pitanje: Zašto tako kasno? tražila sam razne odgovore, zapravo opravdanja. Danas iskreno odgovaram: Ne znam.
Roman Devet života gospođe Adele počela sam pisati samo dan nakon zagrebačkog potresa, dakle dan nakon početka proljeća 2020., a završila na prvi dan ljeta iste godine. Mjesec dana tražila sam onoga koji će objaviti prvi odlomak - priču o gospođi Adeli. Na kraju je priča prvo prevedena na slovenski jezik i objavljena na portalu Društva slovenskih pisateljev, a tek nakon toga objavljena je na hrvatskom originalu. Budući da sam izgubila više od mjesec dana u postpotresnom seljenju i traženju izdavača, po svim datumima koji su ostali ubilježeni u mom laptopu, kratki roman o Adeli napisala sam u samo 8 tjedana. Zločesta i voljena gospođa Adela na jednom od kulinarskih portala dobila je i svoj vlastiti recept: Zdrava francuska salata za tetu Adelu.
Bila sam gošća književnih sajmova, događanja i festivala u Leipzigu, Berlinu, Pragu, Lavovu, Kijevu, Moskvi, Rimu, Zagrebu, Puli, Beogradu, Užicu, Ljubljani, Zrenjaninu…
Nezaboravna gostovanja: gošća Jasne Poljane L.N. Tolstoja, mitskog mjesta svjetske literature, nakon što je Voda, paučina uvrštena među 100 najboljih slavenskih romana i čitanje odlomka iz Mirne ulice, drvored u Biblioteci talijanskog parlamenta u Rimu koji svoja vrata otvara književnicima na Svjetski dan knjige.
Moja dosadašnja 4 naslova objavljena su, za sada, u 15 izdanja. Tome dodajem i 3 audio snimke: sama sam, za potrebe Knjižnice za slijepe, pročitala svoja djela.
Romani su prevedeni na talijanski, ukrajinski, makedonski…
U Lavovu, na Univerzitetu Ivan Franko, o mojim romanima obranjena su dva diplomska i jedan magistarski rad.
Voda, paučina trenutno se prevodi na slovenski i engleski jezik, a njihovo slovensko i američko izdanje očekujemo 2024. godine.
Ovih dana moj novi roman, Četiri plamena, led, odlazi u uredničku obradu. Moj urednik Kruno Lokotar i izdavač Sandorf očekuju ga s nestrpljenjem.
Nada Gašić
Ulaz je slobodan, prijava nije potrebna. Na ugodno druženje i razgovor sa spisateljicom svi ste dobrodošli, veselimo se vašem dolasku.
Projekt kultura // Stenjevec sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, kroz program Kultura i umjetnost u zajednici.
