Književno (raz)otkrivanje: Ivona Kovacs

Ivona Kovacs (djelomični pseudonim talentirane autorice Ivone Kovačević, rođene 1995.) novi je glas na književnoj sceni. Na pragu tridesetih, potaknuta velikom ljubavlju prema čitanju, odlučila je početi pisati te se odvažila ispuniti svoje snove i podijeliti svoj rukopis sa svijetom. Odrasla je u Požegi, a studij sociologije odveo ju je u Zagreb, gdje već deset godina živi i radi. Nakon završetka diplomskog studija, svoju ljubav prema knjigama pretočila je u karijeru i danas radi u izdavaštvu specijaliziranom za školsku literaturu. 

Strastvena čitateljica i bibliofil, Ivona svoj entuzijazam dijeli i na blogu Ikova.CSbooks gdje piše iskrene i pronicljive recenzije knjiga. Iako joj je fantasy glavni žanr, povremeno se osvrće i na kriminalističke te ljubavne romane. Javnosti se prvi put predstavila pričom Sedma stanica u našoj zbirci Sve boje žudnje. Među njezinim inspiracijama ističu se Sarah J. Maas i Leigh Bardugo, čije je svjetove fantazije uvijek obožavala.

Njezin prvi roman Ataria i priča o neobičnima bogato je tkivo fantastičnog svijeta prožeto elementima romantike. Roman je ujedno i prvi dio serijala Ataria, kojim Ivona otvara vrata čarobnom svijetu fantastike za sve svoje čitatelje. U središtu priče nalaze se Enid i Timothy, čije različite, ali jednako važne perspektive otvaraju duboko slojevitu pripovijest o odanosti, ljubavi i preispitivanju autoriteta. Kada im se povjeri zadatak koji dovodi u pitanje njihovu moralnu snagu, njihova odanost Komisiji i vlastitoj savjesti biva stavljena na najtežu kušnju. Roman plijeni pažnju bogato oslikanim prizorima i slojevitim likovima, kombinirajući dinamične događaje s trenutcima introspektivne tišine. Svijet Atarije, s monumentalnim zdanjima i magičnim pejzažima, ne samo da oduševljava svojom ljepotom nego i nudi duboke paralele s našom stvarnošću.

Uronite u Atariju - svijet gdje ništa nije onako kako se čini i gdje svaka odluka nosi težinu promjene. Svijet gdje je istina uvijek samo u očima promatrača. Osobito intrigantna onda kada i sam promatrač ne zna tko je uistinu.