Kosinjska dolina u ranom novom vijeku (1500.-1800.)

Prvi dio predavanja odnosit će se na razdoblje osmanske vladavine (XVI. i XVII. st.) kada se Kosinjska dolina nalazila na samom imperijalnom osmansko-habsburškom razmeđu, nerijetko u pojasu tzv. „ničije zemlje“. Padom Like pod osmansku vlast na ovom području počelo je novo povijesno razdoblje obilježeno brojnim diskontinuitetima, te perifernošću i provizornošću osmanske vlasti (nahije Perušić i Novi u sandžaku Klis, kasnije sandžaku Krka-Lika). Drugi dio predavanja tiče se perioda nakon Velikog bečkog rata (1683.-1699.), kada ovo područje prelazi pod habsburšku vlast i dolazi do kulminacije migracijskih kretanja i demografskih preobrazbi, toliko karakterističnih za cijeli hrvatski pogranični prostor u ranom novom vijeku. Oko 1700. u toj maloj dolini na donjem toku rijeke Like, susrele su se osnovne ranomoderne migracijske struje: jugoistočna (vlaško-bunjevačka) i sjeverozapadna (hrvatsko-kranjska) - autohtona, reverzibilna i transgranična - sa svojim različitim konfesionalnim (rimokatolici, pravoslavci), jezičnim (novoštokavci jekavci i ikavci, čakavci i kajkavizirani čakavci), tradicijskim (dinarski, alpski, jadranski) i socioekonomskim obilježjima (krajiški/kmetski, pastoralni/agrarni). Na primjeru Jozefinskog katastarskog premjera iz 1775.-1776. (Josephinische Aufnahme) analizirat će se utjecaj Vojne krajine (Senjska kapetanija, Otočka pukovnija) na oblikovanje seoskih prostora u Kosinjskoj dolini tijekom XVIII. st. Korištenjem historijske antroponimije dat će se i uvid u etnokulturne strukture, podrijetlo rodova i različito tradicijsko nasljeđe koje se tada sustječe na kosinjskom prostoru.

Dr. sc. Marko Šarić doc.

Diplomirao 1998. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom Društveni odnosi i previranja u sandžaku Lika-Krka u 16. i počekom 17. stoljeća. Od 2001. zaposlen na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest). Magistarski rad obranio je 2005. naslova Dinarski Vlasi između Osmanskog Carstva i Venecije. Povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (15.-17. st.). Doktorsku disertaciju Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće) obranio je 15. siječnja 2010. Od akademske godine 2001./2002. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nekoliko godina kao koordinator i nastavnik bio je angažiran i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Specijalistički interes usmjeren mu je na hrvatsku povijest i regionalnu povijest Sredozemlja, Srednje i Jugoistočne Europe u ranom novom vijeku, s posebnim naglaskom na povijest vlaških društava i vojnokrajiških sustava na imperijalnom višegraničju, tromeđi Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Mletačke Republike.