Krešimir Bagić

Knjiga stihova "Trebalo bi srušiti zidove", za koju je Krešimir Bagić dobio Nagradu "Dobriša Cesarić" 2010. za neobjavljeni pjesnički rukopis, već naslovom sugerira izraženiju angažiranost i obračun s vremenom koje doista, bar što se ljudske pameti općenito tiče, ne oskudijeva u posvemašnjoj devalvaciji svih vrijednosti. Poezija je, prisjetimo se, davno naslutila tu oskudnost. To ne znači da je Bagić odustao od asocijativnoga i metaforičnoga pjesničkoga pisma koje je ovjerio u gorespomenutim knjigama. Međutim, asocijativnosti i metaforičnosti u novoj je zbirci pridodao i izravnost, što ovoj poeziji podaruje istinsko čitateljsko užiće upravo na mjestima začudnih diskurzivnih rezova i tenzija između stvarnosti, praznine i jezika.

Postupnost i ponavljanje, ritmičnost i igra, naizgled su suprotstavljeni parovi, ali upravo je to temeljna značajke poezije Krešimira Bagića: sustavan i pregledan plan pjesme, koja se gradi od opsesije (opsesivne teme i motiva: zida, rušenja...) - ali da bi to ludilo jezika opstalo i da se ne bi izgubilo u vlastitom ogledanju, labirintu šifriranih poruka, postavlja se konstrukcija, postavlja središnje mjesto, točka govora. Ali kad ga mi (čitatelji) trebamo imenovati, kad hoćemo znati mjesto radnje i njegovo središte - ono nam se ne nadaje, ne otkriva u definiranoj poetici ili svjetonazoru, nego upravo suprotno: prebačeno je u područje igre, istraživanja, pustolovine..."

( iz prikaza Miroslava Mićanovića )


***

Krešimir Bagić dosad je objavio sedam zbirki pjesama: "Svako je slovo kurva" (s B. Gregorićem - Nagrada "Goran", 1988), "Između dva snažna dima" (1989), "Krošnja" (1994), "Bršljan" (1996), "Jezik za svaku udaljenost" (2001), "Le palmier se balance" (Pariz, 2003) i "U polutami predgrađa" (2006).

Autor je četiriju znanstveno-esejističkih knjiga - "Četiri dimenzije sumnje" (koautor, 1988), "Živi jezici" (1994), "Umijeće osporavanja" (1999) i "Treba li pisati kako dobri pisci pišu" (2004), književnokritičke knjige "Brisani prostor" (Nagrada "Julije Benešić", 2002), zbornika "Važno je imati stila" (2002) i "Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor" (2006), antologijskih izbora suvremene proze "Poštari lakog sna" (1996) i "Goli grad" (2003; slovenski prijevod: "Golo mesto", 2005; poljski prijevod: "Nagie miasto", 2009) te "Rječnika Trećeg programa" (1995).

Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika. Šef je Katedre za stilistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Bio je voditelj Zagrebačke slavističke škole od 2005. do 2009.