Kuća babe Venke

Nena (Nevenka) Lukin (1969.) profesorica je talijanske i njemačke književnosti koju je rat u Hrvatskoj usmjerio prema humanitarnom radu i zaštiti izbjeglica.
Svoje je kaljenje započela kao prevoditeljica u zadarskom zaleđu, izrastajući u međunarodnu promatračicu izbora i zagovornicu ljudskih prava. Kao zaposlenica agencija  EU-a i UN-a, proteklih je petnaest godina radila u dvadesetak zemalja svijeta, uglavnom u Africi i jugoistočnoj Aziji. Njezin umjetnički naboj prvo se artikulirao kroz nagrađivanu fotografiju, dok su proza i poezija put do publike pronašle u zbornicima književnih festivala, časopisima i na portalima.
Dobitnica je pohvale Kluba putnika i priznanja za dijalektalnu prozu. U njezinu se stilu prepliću radikalna ranjivost, dobrohotni humor i iskustvo žene koja vješto balansira između mućenja žutanjaka i otvorenih cesta svijeta. Kuća babe Venke njezina je prva zbirka kratkih proza.