Kulturna i prirodna baština Hrvatske: Od lokalno tradicionalnog do globalno modernog – klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje je tradicijsko višeglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu poznajemo i danas, formira se sredinom 19. stoljeća posebice u Dalmaciji. Stil pjevanja je vremenom evoluirao od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapska pjesma) i postojanja klapa, do stručno postavljenog i organiziranog oblika pjevanja koji se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.  Godine 2012.  klapsko je pjevanje uvršteno na  UNESCO-ov  Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
O klapskom pjevanju govorit će dr. sc. Joško Ćaleta, etnomuzikolog, glazbenik i skupljač hrvatskog tradicijskog glazbenog narodnog blaga iz Instituta za etnologiju i fokloristiku. Kao glazbenik i glazbeni voditelj aktivan je više od trideset godina, a pjevao je i vodio klape Trogir, Radovan i Kairos. Radio je kao glazbeni suradnik i producent (klape Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Ćakulone, Petrada, Braciera, Vinčace, Armorin i dr.), no proširuje taj dio svojih aktivnosti i na folklorne skupine i ansamble, posebice s ansamblom Lado. Za svoj rad dobio je niz nagrada. Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo mu je ove godine nagradu Franjo Ksaver Kuhač za područje tradicijske glazbe za autorske, te glazbeno-istraživačke projekte s hrvatskim klapama i ansamblom Lado.