Kustošijski ljetni haiku

Makar ih zovem:
„Amo, amo!“ – Krijesnice
Odlijeću.
 
ONITSURA
 
Vladimir Devidé kaže:
„Po obliku, klasični japanski haiku je pjesma u tri stiha od – redom – 5, 7 i 5 slogova; ukupno 17 slogova. Od ostalih formalnih zahtjeva: on mora sadržavati neku riječ koja će – posredno ili neposredno – sugerirati godišnje doba na koje se pjesma odnosi. Haiku je, ponajprije, doživljaj; on ne želi (i ne smije) moralizirati, podučavati, filozofirati. Haiku ne mora biti „lijep“, a ne smije biti kićen – ali mora biti savršeno čist. Ne smije biti oštrih kontura – strogo uokviren i determiniran; njegovo je da sugerira i nagoviješta, možda i zamagljenih obrisa, prepuštajući čitaocu (koji također, „u srcu“, mora biti i pjesnik) da u doživljaju čitanja haiku nadopuni ono što je pjesnik osjetio i doživio, a nije napisao.“
 
Izvor: Devide, V. Japan: tradicija i suvremenost. Zagreb : Centar za informacije i publicitet, 1978.