Polazište rada Lee Anić za Galeriju Prozori je situacija, odnosno njezina namjera da propita funkcionalne, semantičke, estetske i druge veze koje grade i definiraju specifični galerijsko knjižnični kontekst. No stanje koje zatiče kada odlučuje kroz nekoliko mjeseci istraživati prostor, uvodi u fokus temu koju je prepoznala kao neuralgijsku točku lokaliteta, ali i kao širu društvenu problematiku. Riječ je o projektu energetske obnove u koji je ušla općinska zgrada u kojoj se nalazi Galerija, a koji se generalno sprovodi slijedom Europske direktive o energetskoj učinkovitosti. Cilj direktive je jasan: postizanje održivog razvoja kroz smanjenje emisija štetnih plinova u okoliš, veću industrijsku konkurentnost, otvaranje novih radnih mjesta i povećanje sigurnosti opskrbe energijom. U konačnici, pod geslom „Čista energija za sve Europljane” računa se na smanjenja potrošnje energije za najmanje 32,5 % do 2030. godine. Lokalno se, međutim, stvari kompliciraju, ili, sagledano iz drugog kuta, pojednostavljuju. Jeftini građevinski materijali, prefabricirani elementi kojima se unificirano prekrivaju montažni objekti i trgovački centri kao i zgrade, izgrađene po drugim standardima i estetskim kriterijima, redefiniraju lice gradova. Kvartovi se preobražavaju u jednolične urbane blokove unutar kojih izostanak diferencijacije podrazumijeva kulturno i povijesno poravnanje ili univerzalnu bezličnost. U slučaju Galerije Prozori energetsko obnavljanje pročelja umanjuje joj galerijski potencijal, dok su produženi rokovi građevinskih radova već suspendirali njezino djelovanje.

 

Intervencija Lee Anić obuhvaća sve te promjene, zahvaćajući i one koje nisu sasvim vidljive, poput izmijenjene svakodnevice ili praznina koje rastvara erozija jednog kulturnog krajolika. Slojeve na fasadi prikrivene najnovijom oplatom prevodi u grafički kod na plakatu koji umeće u reklamni box ispred Knjižnice /Galerije. Dvosmislena igra – s medijem s jedne strane, doslovni je prikaz presjeka stanja, s druge. Izmještanje. Druga razina je intervencija u prostoru, diskretno premještanje zaostalog materijala, ostavljenih prefabriciranih elemenata ili intervencija na skelama, simboličko aktiviranje suspendiranih galerijskih prozora. Treći segment je prijevod u jeziku, zajedničko čitanje teksta koji otvara pitanja o učinkovitostima, dosezima, poravnanjima, desingularizacijama, viškovima, gubicima i dobicima energetski obnovljenog društva. Zajedničko čitanje jasna je asocijacija na knjižnicu ispred koje se odvija. Izmješteno u javni prostor, zbog nemogućnosti drugoga, ono je ujedno i poziv na promišljanje vlastitih pozicija u odnosu na različite društvene politike koje su uvijek manifestiraju kroz antagonizam i dvojnost. (iz predgovora Irena Bekić)

 

Grafičko oblikovanje: Andro Giunio,
Pomoć u radu na tekstu: Ivna Franić

Lea Anić je vizualna umjetnica; živi i djeluje u Zagrebu i Kopenhagenu. Završila je preddiplomski studij na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. Nakon toga upisuje diplomski studij na The Royal Danish Academy of Fine Arts u Kopenhagenu, gdje 2019. stječe MFA diplomu pri The School of Conceptual and Contextual Practices. Od jeseni 2021. radi na The Royal Danish Academy of Fine Arts, gdje u suradnji s Carlom Zaccagnini vodi Laboratorij za kontekstualno specifične umjetničke prakse. U svom radu se bavi opipljivim manifestacijama nevidljivog; marginalnim, svakodnevnim odjecima socio-političke situacije, pronađenim u zatečenim datostima, čitanim u različitim medijima. Osim istraživanja na sjecištu medija i društvenog te neposrednog prostornog konteksta, u umjetničkoj praksi promišlja obrazovanje i metode prenošenja umjetničkog znanja.

Program Galerije Prozori financira Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb.