Tko je Lenjin danas, znači više od sto godina od njegove smrti 1924. godine? Da li danas neutralna historiografija može naći odgovor. Posebno stoga jer su i naša generacija i generacije prije nas na ovim prostorima živjele na neki način pod "Lenjinovom svenom".  Knjiga Željka Karaule, "Lenjin - crveni diktator" koja se nalazi na tom tragu - ne može u potpunosti odbaciti niti odbacuje romantizirane ideale o jednom ruskom revolucionaru koji je cijeli svoj život posvetio borbi protiv tadašnjeg surovog kapitalističkog ustrojstva svijeta, imperijalizma i samodržavlja Romanovih (što ima dakako svoje realne temelje), no ne može ni zaobići širi dugoročni problem koji kirurški precizno secira Lenjina kao "oca modernog totalitarizma". Jednostavno kada detaljno iz dana u dan pratite Lenjinov život shvaćate da su ga u početku pogonili plemeniti ideali o stvaranju ravnopravnog društva - i to je njegova najveća prednost koju je na sebi svojstveni način gajio do posljednjih dana. No takve ideje i praksa su se u jednom trenutku razdvojile. 

Dok ljevica često pokušava odvojiti "dobrog" Lenjina od "zlog" Staljina, ova knjiga dokazuje da je Lenjin taj koji je u suštini postavio temelje za sve kasnije užase toga strašnog sustava - boljševizma. Paradoksom povijesti on je danas u okvirima europske i svjetske ljevice i dalje simbol oslobođenja radnika, humanizma i opće pravde, ali istovremeno (u liberalnim i konzervativnim krugovima) i arhitekt sustava u kojem je država postala vlasnik ljudskih života. On je izumitelj konclogora (GULAG-a), Čeke i "crvenog terora" kao legitimnih sredstava politike protiv političkih i vojnih protivnika mlade sovjetske države.

Njegov silazak sa vlaka na Finskoj stanici u Petrogradu u travnju 1917. i Oktobarska revolucija koja je zatim slijedila (a koja se bez Lenjina vjerojatno ne bi ni dogodila) imao je globalni značaj koji je odredio sudbinu svijeta 20. stoljeća i mnogih generacija koje su u taj projekt svim srcem vjerovale. Danas je Lenjin relevantan ne samo kao vrhunski politički ideolog već i manipulator te politički pragmatičar. On nije bio teoretičar koji je pogriješio u praksi; on je bio čovjek koji je teoriju koristio isključivo kao paravan za osvajanje i zadržavanje apsolutne moći. Koristio je propagandu, cenzuru i eliminaciju neistomišljenika pod krinkom "višeg cilja" - komunizma. 

Činjenica da on i danas leži u mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi simbolizira da njegov duh nije pokopan. Ova knjiga stoga kroz povijesni kontekst pokazuje kako su Lenjin i njegovi nasljednici stvorili kult ličnosti koji je zamijenio religiju. Danas je on "politički virus" - podsjetnik na to koliko lako društvo može skliznuti u brutalni fanatizam kada dopusti jednom čovjeku da se proglasi nepogrešivim tumačem istine.

Umjesto velikog osloboditelja, Lenjin je čovjek koji je Rusiju (i pola svijeta) povratio u mračno doba autokracije, samo u novom, crvenom ruhu. Njegov "uspjeh" koji je davao tada nade milijunima ljudi i "začarao ih komunizmom" je zapravo najveći civilizacijski neuspjeh 20. stoljeća jer je dehumanizirao politiku i pretvorio pojedinca u sovjetskom sustavu vlasti i njemu pratećim satelitima samo u povijesnu figuru bez značenja.