Leptir koji je želio svirati klavir
Autorice Dijana Merey Sarajlija i Nika Sarajlija ugostit će u Sanju Lovrić Kralj, predsjednicu Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti i Vesnu Matana Matić, prof. klavira.
Dijana Merey Sarajlija rođena je 16. srpnja 1971. u Zagrebu, gdje i danas živi sa suprugom i dvoje djece. Uz redovno školovanje završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić. Diplomirala je francuski jezik i književnost te opću fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija primila je Rektorovu nagradu za fonostilističku analizu pjesme (kolegij: Ekspresivna fonetika; mentor: prof. dr. sc. Branko Vuletić). Od 1998. g. zaposlena je u zagrebačkoj Poliklinici SUVAG na mjestu fonetskog ritmičara - rehabilitatora, gdje je i stručni suradnik za scenski pokret (s djecom s poteškoćama, kao i polaznicima ŠSJ SUVAG, osmislila je i uvježbala mnoge predstave izvedene u zemlji i inozemstvu). Također je u Vrtiću Poliklinike SUVAG voditeljica programa provođenja rehabilitacijskih aktivnosti u prirodnom okruženju.
Niz godina predavala je francuski jezik u nekoliko škola stranih jezika te radila kao vanjski suradnik na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kontinuirano drži predavanja i vodi radionice iz područja primjene suvremene plesne umjetnosti u poticanju govorno-jezičnog razvoja. Objavila je dva izvorna znanstvena rada iz područja fonostilistike: U potrazi za Jurom Kaštelanom u njegovoj pjesmi «Ja ne znam gdje lutam», GOVOR XXIII, 2, Zagreb, 2006. i Comment traduire un tableau?, CIPA, Mons, 2010.; jedan znanstveni pregledni članak: Terminologie de la danse classique, Strani jezici 35, 3 i nekoliko prijevoda s hrvatskog na francuski jezik (za potrebe Hrvatske turističke zajednice). Vezano uz svoj rehabilitacijski poziv, ali i neovisno o tome, bavi se pisanjem pjesama i priča za djecu i one koji se djecom žele baviti. Do sada je od toga objavljeno šest „stihobasni“ u seriji od tri dvostruke slikovnice pod zajedničkim nazivom „Što mravi znaju o ljubavi“. Radi se o obiteljskom projektu: Dijana piše, djeca Nika i Luka crtaju, suprug i otac Hrvoje fotografira crteže da bi ih Dijana, uz pomoć dizajnera, ili bez, uskladila s tekstom i oblikovala slikovnice. Stihobasne su vrlo brzo postale omiljeno štivo „djece od 3 do 103“, kako autorica naziva svoju publiku. Prepoznate su i od strane struke. Kako bi ih svima što bolje približila, autorica je osmislila niz interaktivnih radionica-predstava pod zajedničkim nazivom „U ritmu slasne stihobasne“, s kojima gostuje u vrtićima, školama i knjižnicama diljem Hrvatske. Obzirom na njezino dugogodišnje iskustvo rada s djecom, program gostovanja ispunjen je osluškivanjem i aktivnim praćenjem ritma stihobasne, osvještavanjem rime, širenjem vokabulara, zajedničkom dramatizacijom uz puno smijeha i glazbe. Stihobasne također inspiriraju i druge umjetnike; primjerice, na osnovu stihobasne „Bik koji je želio biti šik“, kazališna i likovna umjetnica Kruna Tarle, u suradnji s ULUPUH-om, u okviru europskog projekta „54+“, osmislila je za osobe starije životne dobi ciklus dramskih radionica i završnu predstavu, izvedenu više puta u zagrebačkim domovima za starije i nemoćne osobe. 2018. godine, Dijana je osnovala je obrt za umjetničko stvaralaštvo i usluge - Listam. U stalnom je procesu učenja i istraživanja pa svoja saznanja kontinuirano proširuje, a umijeća usavršava na plesnim, dramskim, lutkarskim, literarnim i likovnim edukacijama. Trenutno pohađa Verificirani program Učilišta za likovno oblikovanje, kreativnost i dizajn - Studio Tanay, u sklopu čega je sudjelovala na svojoj prvoj skupnoj izložbi „Razgovor s crtežom i bojom“. Dugogodišnja je članica Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog centra za dramski odgoj i Udruge Ples i dijete - daCi Hrvatska, a odnedavno i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
