Leyla Karaca: Igra s vječnošću

Predstavljanje knjige 02.03.2023. | četvrtak Knjižnica Marije Jurić Zagorke Početak događanja: 18:30
Održat će se predstavljanje poetske knjige turske autorice Leyle Karaca. O knjizi će govoriti Darija Žilić, prevoditeljica knjige i Shura Dumanić, urednica i izdavačica.
Leyla Karaca književnica je koja živi i radi u Ankari. Autorica je brojnih knjiga za djecu i odrasle. Hrvatsko čitateljstvo moglo je upoznati njezin rad kroz iznimno simbolistički snažan roman "Nebo u tvom srcu", potom roman „Vučja usta“, te uz još neke naslove za djecu. Knjiga "Igra s vječnošću" je prvi prijevod poezije Leyle Karaca na hrvatski jezik. Riječ je o doista posebnoj poeziji, jer autorica nam nudi uvide u bogatu duhovnost sufizma i islamske literature. Za razliku od suvremenih autora i autorica iz Turske koji su inspirirani europskim kulturnim nasljeđem, Karaca nas uvodi u ezoteričku i mističnu poeziju u kojoj se govori i o metafizici, odnosu prema Allahu, ali isto tako i o unutrašnjim svjetovima i o strepnjama suvremene  žene. Stoga nije slučajno da autorica unosi pojmove iz psihijatrije, iz klinika za uljepšavanje tijela, jer sav taj svijet žene odvija se u oblicima opresije, nemira, zbog koje se lirska junakinja povlači i ulazi u vlastiti svijet jastva koje traži novu dubinu i smisao vlastitog postojanja. U knjizi nalazimo i lirsko i epsko, frenetični ritam, bogatu metaforiku koja je inspirirana vjerskim i mističnim knjigama, čak nalazimo i biblijsku metaforiku. O mističnosti njezine poezije ponajbolje govore sljedeći stihovi:
 
Ja sam riječ nepostojeća u jeziku zmajeva
Vatreno je lice moga tijela
Svuda oko mene ispitivanja, svuda po meni povoji vatreni oblozi
 
U mojoj zamagljenoj  svijesti bljesak Semdili, daglica, Halkali
Jezik zaključan iz sna u san ja sam kao kiša
Rabbi Ente Shafi
Bez zvuka, to ništavilo je čista/ jedina/ potpuna  riječ vatre pretpostavljam
 
Bog sav u meni iščezava, kako će završiti ta kletva?
Neka vatra prestane, nošena hladnoćom, gdje je zora
Kad pojavi se svjetlo nakon noći.
 
Karaca progovara i o bezdomnosti, izbjeglištvu:
 
obluci su pomiješane riječi u ustima dana
tražeći duboki vrč da u njeg uliju samoću
zbunjene
bezdomne žene
one
ne mogu dodirnuti Sunce na vratima
i vrata su izbjeglica također kao i zid i posuđena nada
samoća se osjeća ovdje u svijetu kome je oduzeto utočište...
 
Bavi se i unutarnjim egzilom, bivanjem u svojoj biti:
 
Oni iznutra
        ( to je bezdomnost  kojoj najviše zavidim)
kada su svjetla okrenula svoju pozadinu u deluziji Ti si
umirao
govorila sam o onima iznutra kojima Sunce nikad
ne dotiče njihova tijela
 
Temeljna opreka jest upravo ona metafizička - život i smrt. Leyla ovako piše:
 
ako smrt živi unutar života
onda je smrt isto zaklon budimo jasni
zvuk svjetlo vizija su ulaz za istu čahuru bilo kad
oh kako brzo čovjek umire kako naglo
opire se hladnim valovima suhoće o pameti
tvoj glas je kao pritisak hladne vode na čelu vrućice
 
Poezija Leyle Karaca ima više slojeva, jedan doslovan, i niz konotativnih, za znalce koji mogu uživati u raskošnom poetskom pismu misaone i tjelesne poezije, istovremeno.
 
Darija Žilić