Lidija Bajuk, poezija, proza, glazba
Lidija Bajuk, glazbenica, književnica i etnologinja. Asistentica je na
Institutu za etnologiju i antropologiju te se povremeno bavi pedagoškim radom, kroz predavanja i radionice.
Do sada je objavila sedam zbirki poezije -posljednja je
Papirnati brod, 2013. te nekoliko zbirki bajkovitih priča (najpoznatija
Kneja koristi se i kao dodatna literatura na studiju etnologije
): Z mojga srca ružica, 1995. Čakovec: Comex.
Kneja, 1999. Zagreb: Mozaik knjiga
. Kneja, vilinska šuma,
2002. Zagreb: Slon
. Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert (u pripremi). Krajem osamdesetih još je kao studentica nastupala sa
Joan Baez i oduševila
Johna Mayalla. Osim poezije i proze, Lidija Bajuk objavljuje i znanstvene radove u kojima tematizira pretkršćanske motive u hrvatskoj usmenoj književnosti, napose one u vezi s kultom pretkršćanske mnogolike Terre Magne. To su:
Moj božiću Svarožiću, lunaj le! (2005);
U Zlatni danci 6 – život i djelo(vanje) I. Brlić-Mažuranić, Ana Pintarić, ur., Filozofski fakultet Osijek.
Jembrih, Zvjezdana i Lidija Bajuk 2011.
U potrazi za izgubljenim, Hrvatsko zagorje 1-2. Zagreb: Udruga kajkaviana etnologije). Svoja istraživanja proširuje i aktualnim terenskim etnografskim istraživanjima u Međimurju, Hrvatskom zagorju, Dalmatinskoj zagori, Dubrovačkom primorju i na Dugom otoku. Uz autorsku najveća je čuvarica i domaće etno glazbe. Njezin muzički opus uključuje šest samostalnih audio-albuma, mnogobrojne domaće i inozemne suradnje, sviranje diljem svijeta (od Argentine do Nepala), ali i glazbu pisanu za kazalište i film. Redovito piše za različite kulturne časopise, a njen znanstveni i umjetnički rad nerijetko se povezuju u multimedijalnim i interdisciplinarnim projektima (kao što je „zvučna knjiga“ album
Matapur – Hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja, predstavljena u našoj knjižnici).
