Ljubica Maras: Mjesto reza

"Mjesto reza prvo je izdanje projekta kojim se povezuje mlade pjesnike i pjesnikinje, dobitnike_ice Gorana za mlade pjesnike te njihov likovni kontrapunkt, najmlađu generaciju vizualnih umjetnika i umjetnica. Izložba Mjesto reza tako spaja istoimene nove slikarske radove studentice treće godine slikarstva Ljubice Maras te pjesničku zbirku Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu diplomirane dramaturginje Dorotee Šušak.
 
Zbirka, formom bliska poemi, kronološki nastaje prva i njenim čitanjem slikarica prepoznaje dodirne točke s vlastitom praksom kroz teme i motive čovjekova iskustva, tjelesnosti i smrtnosti koje koristi kao daljnje poticaje u stvaranju. Stihovi poput: „živ / ne-živ / živ / ovdje je mjesto reza / ovdje je mjesto doživotnog šava”, i zorno se prenose, iako su u oba slučaja tek odrazi šireg promišljanja o kompleksnosti cikličnosti i ambivalentnosti propadanja.
 
Život, smrt, mijena, intrinzično su neodvojivi koncepti koje Maras dodatno povezuje s pojedinačnim životnim te spolnim iskustvom, promišljajući o tijelu kao ljušturi bića, društveno upisanim značenjima i tragovima koja tijelo godinama prikuplja, ne implicirajući ni njegove kvalitete ni nedostatke. Šušak pak dodaje jedan širi ogled naglašavajući nužnost sagledavanja smrti i života kao neodvojivih dijelova isprepletenih etapa, pristupajući im i opisujući ih kroz nisku perspektiva: arhetipsku, biološku, mitološku, individualnu. Naoko mračne teme tjelesnosti i prolaznosti kroz autorske pristupe pažnju prebacuju na prihvaćanje mnoštva, na odbacivanje ustaljenih percepcija te negaciju apokalipsi i apoteoza. Svojim procesom rada, oslonjenim na polasku od sebe i sakupljenom afektu, odnosno otvorenosti ka procesualnom i intuitivnom, umjetnice podjednako naglašavaju važnost vlastitog, posvećenog i istinitog prepuštanja životnim trenutcima u punini.
 
Misao „kao da je život sam po sebi / neka vrijednost / (...) / jer čovjeka koji zaboravlja svijet / zaboravi i svijet sam (...)” ponajbolje uprizoruje i upozorava na rastući trend emocionalne otupljenosti i društvene anesteziranosti u kojoj život opstaje tek kao ideja neostvariva sna. Autorice nas, svaka u svojoj maniri, podsjećaju da je sjećanje neotkidivo od rana, tjelesno od duhovnog, greška od slavlja, pojedinačno od zajedničkog; podsjećaju da bez kraja ni život ne živi punim plućima. Ako ne prihvaćamo ukupnost, koja je u konačnici uloga pojedinca, zajednice, stvaralaštva?"
 
Ciklus izložbi Glas mladih održava se u sklopu programa Gradski izlog mladih financiranog sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija.