Lucia Pavlović: Pod čelikom jauk

 Lucia Pavlović pseudonim iza kojega stoji ime Z.P, rođena je u Žepču 06. 09.1962 god., gdje odrasta i školuje se, nakon čega je životne okolnosti s obitelji vode u Dubrovnik, a zatim u Zagreb 1989 god, gdje i danas živi i stvara.
Poeziju piše od najranije mladosti, objavljujući na raznim internetskim portalima i poetskim udrugama na društvenim mrežama.
Tek sa nepunih 50 god života objavljuje svoju prvu samostalnu zbirku poezije posvećenu majci Žar što ne trne a potom Zasniježio je u snu, gdje se potvđuje kao vrsna majstorica riječi, zrela pjesnikinja.
Trećom zbirkom  poezije Pod čelikom jauk  Lucia Pavlović završava ciklus pjesama iz vremena u kojemu je  shvatila da poeziji pripada trajno, te da je vrijeme da i  njeno prozno djelo napisano prije više od desetljeća, roman prvijenac Brazgotine napokon ugleda svjetlo dana, možda već  2014 god.
 
Pod čelikom jauk
 
Oblačim čeličnu kožu
zašivam prstima u nepovrat.
Na lice još netaknuto
pada podne.
 
Dan presječen istinom
grize za oči.
Shakespeare ne bi znao bolje
oblake nad gradom
zgužvati u suze.
 
Čudno,
kako vrijeme udara
u zidove vlastitog srca.
Zvonici Ave Marijom
zatvaraju nebo.
 
Hladno je.
Iza olovnih  kapaka.
kanonade prijekora
ispod obrva slave bol.
 
Čekam
a zauvijek odlazim.
Pod čelikom pulsira jauk.