Lucija Guberac : Mijena

Mladi umjetnici u Prečkom nastavlja s predstavljanjem mladih umjetnika. Treća izložba u ciklusu predstavlja likovni rad akademske slikarice Lucije Guberac.

Lucija Guberac akademska je slikarica iz Osijeka. Živi i radi u Zagrebu, gdje je diplomirala na slikarskom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti  u klasi prof. Matka Vekića. Dobitnica je Rektorove nagrade u akademskoj godini 2021./2022.
U svom radu istražuje odnos tijela i umjetničkog procesa pri čemu tijelo ne koristi samo kao motiv, nego i kao alat kroz koji slika nastaje. Na njezin pristup utjecali su vlastito iskustvo plesa te interes za umjetnike poput Yvesa Kleina i Jacksona Pollocka, koji su iskustvo slikanja povezivali sa pokretom. U svojim radovima prikazuje tijelo kao gestu ograničenu kadrom koji mu poništava jasnoću obrisa.  Granice tijela često se gube u crtežu, boji i teksturi koji služe kao primarni elementi, preuzimajući ulogu emocionalnog izraza. Njezin rad usmjeren je na prijenos unutarnjih stanja, misli, osjećaja i impulsa kroz materiju i gestualnost. Slike nastaju kao izravan, fizički odgovor na te impulse, bez potrebe za dodatnim pojašnjavanjem.
 
O izložbi
 
U seriji radova pod nazivom Mijena umjetnica polazi od interesa za tijelom kao promjenjivom formom i aktivnim sudionikom umjetničkog procesa. Rad ne tretira sliku kao statičan objekt, već kao zapis nastajanja i niza odluka, pokreta i promjena koje ostaju vidljive u samoj površini.
Tijelo se u radu pojavljuje istovremeno kao motiv i kao sredstvo. Kroz crtež i sliku ono se razgrađuje, gubi stabilnu formu i prelazi u trag, teksturu ili gestu. Taj prijelaz nije konačan te tijelo stalno oscilira između prepoznatljivog i apstraktnog. Proces rada temelji se na brzini, ponavljanju i poništavanju. Linije se brišu, precrtavaju i mijenjaju, čime se otvara prostor za nove odnose unutar slike. Upravo u tim trenucima odluke; kada se forma mijenja, nastaje ključni dio rada. Završena slika ne zatvara proces, nego ga zadržava u fragmentima. Rad proizlazi iz interesa za praksama u kojima je tijelo bilo izravno uključeno u čin stvaranja, ali se razvija kroz osobno iskustvo crteža i slikanja. Fokus nije na citiranju tih pristupa, već na razumijevanju što znači raditi kroz tijelo i s tijelom danas. Mijena se odnosi na stalnu promjenu kako u formi, tako i u percepciji te u samom procesu rada. Slike ne nude konačan prikaz, nego stanje u kojem se nešto još uvijek događa. Upravo u toj nestabilnosti otvara se prostor za čitanje rada.