Lunske masline
Izvor: autorska fotografija Verica Kovač
O izložbi riječima autorice...
Fotografije su snimljene 2009. godine u Lunu a zatim ponovo obnovljeno snimanje 2019. znači nakon deset godina. Gotovo da se ništa nije promijenilo, barem s maslinama iako su u međuvremenu od maslina napravili turistički obilazak koji se plaća. Time je privučen veliki broj posjetilaca s upitnim učinkom o dobrobiti tih maslina. Masline su u privatnom vlasništvu i na žalost prijašnjih godina su neke od tih tisućljetnih maslina prodane i iskopane, te premještene negdje u inozemstvo. Prava šteta. Kada se dođe u taj maslinik koji nije mali, zbilja se osjeti dašak poštovanja prema njihovim godinama i s pravom se pitamo: „Ča smo mi na ovom svitu?“. I kada se vidi njihova raskošna krošnja puna plodova, a ispod njih uopće nema ni trunke zemlje, kao da niču iz samog kamena. Čudo su i kod mene uvijek izazovu suze radosnice zbog njih i zbog poštovanja njihove dugovječnosti.
O autorici...
Verica Kovač rođena je u Osijeku, odrasla u Pakracu i Požegi. Kao statističar osnovala i vodila Registar bolesnika od šećerne bolesti, te radila na znanstvenim istraživanjima sa statističkim obradama u zdravstvu. U tu svrhu se bavila i grafičkim dizajnom u izradi postera i dijapozitiva za prikaz znanstvenih radova i predavanja. Slikanje je učila u Likovnoj školi Bazilika kod akademskih slikara Miloša Popovića i Ozrena Fellera, u Centru za likovni odgoj Rokov perivoj kod akademske slikarice Nele Gruden, te u Kulturnom centru Dubrava kod akademske slikarice Diane Sokolić. Školovanje za primijenjenu keramiku završava u Tapikeru te i to znanje usavršava kod prof. Diane Sokolić. Vrlo brzo nakon školovanja priređuje samostalne izložbe, a nakon osnivanja Hrvatske udruge kreativnih amatera (HUKA) sudjeluje i organizira likovne kolonije i zajedničke izložbe. Do sada je imala 80-ak samostalnih i više od 150 zajedničkih izložbi. Uz Hrvatsku udrugu kreativnih amatera - HUKA, koju je osnovala, članica je Društva prijatelja glagoljice - DPG, Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica u kojima je vrlo aktivna, a bila je i članica Foto kluba Zagi foto gdje je imala niz foto safarija i foto natječaja. Godine 2020. uspijeva ostvariti projekt Zlatne ruke financiran bespovratno od strane Europskih socijalnih fondova u okviru kojega je organizirano više od 300 raznih radionica s više od 250 različitih polaznika starijih od 65 godina. Organizira i provodi nekoliko likovnih kolonija i 20-ak izložbi za članove svoje udruge godišnje.
U svojim javnim nastupima naglašava: „važnost kreativnog rada za sve generacije, a poglavito za starije ljude, jer kreativan rad nam daje radost stvaranja, tjera nas na učenje, vježba moždane vijuge, smiruje tenzije u nama i u konačnici daje vrijedan proizvod naših ruku koji se može i unovčiti. Najviše volim raditi s djecom i mladima jer su oni svojim otvorenim pristupom i urođenom znatiželjom najveća inspiracija za stvaranje, najbolji poligon za prenošenje znanja i vještina, a mladi su i najveći umjetnici. Znanje preneseno mladima pravi je zalog za budućnost.“
Izložba je organizirana u okviru aktivnosti programa 65 plus sufinanciranog sredstvima Grada Zagreba.
