Marko Marulić - hrvatski genij

Prije 500 godina preminuo je Marko Marulić (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.), otac hrvatske književnosti, nacionalni klasik, tvorac prvog epa na hrvatskom jeziku, klasik kršćanske književnosti te humanist europskog formata. Svojim je djelima prešao okvire svojega vremena i dotaknuo budućnost.

Marulićev rad od iznimnog je značaja za hrvatsku književnost, ali i za ukupnu kulturnu baštinu. Kao tipičan humanist većinu je djela napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome jeziku. Književna mu je ostavština opsežna i raznovrsna. Obuhvaća djela u stihu i prozi i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Glavni su mu književni uzori bili Biblija, patristika i klasična antika. Gotovo u cijelom opusu angažiran je u širitenju i tumačenju temeljnih zasada kršćanske moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost ćudorednoj pouci očitovao je izrazito humanističku obrazovanost i širinu interesa (književnost, povijest, arheologija, politika, pravo, slikarstvo).

Na izloženim plakatima istaknute su Marulićeve misli koje su duh osnaživale jučer, ali to isto čine i danas, a i sutra će, njegov život, djela i utjecaj na razvoj kulture u Hrvatskoj i šire.

Da je Marulić bio Talijan ili Nijemac, možda bi bio više valoriziran. Marulić je za Hrvatsku ono što je Dante za Italiju ili Goethe za Njemačku! Ne možemo niti dovoljno naglasiti važnost Marulića.
Dr. don Mladen Parlov