Matej Knežević / I Would Like To Thank You.
Izložba
28.04.2026. - 17.05.2026.
Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića
Početak događanja: 19 sati
Galerija Prozori
Matej Knežević / I Would Like To Thank You.otvorenje izložbe: utorak, 28. 4. 2026. u 19 sati
-------------------------------------
U svojoj umjetničkoj praksi Matej Knežević često polazi od dvostrukosti koja se prelama u njegovom profesionalnom radu. U tom su smislu medicina i umjetnost dva lica čije naličje u različitim izložbenim postavima i kontekstima poprima slojevite objektne, konceptualne i izvedbene forme, pa ovakva specifičnost na suvremenoj umjetničkoj sceni, ili pak, kuriozitet, vrlo jasno pozicionira autorov rad. Pritom se ne radi o tematskoj opsesiji, nego o mreži odnosa koji kreću iz jedne točke, one medicine i umjetnosti, da bi se razgranali u različitim smjerovima i medijima. Pa kako su u njihovom središtu redovito odnosi, ovaj pojam koristim kako bih obuhvatila i autorov recentan rad izveden za Galeriju Prozori.
Riječ je o instalaciji koja uključuje umjetničku knjigu, konceptualnu jezičnu intervenciju na galerijskim izlozima te performativni čin prilikom otvorenja izložbe. Ono što povezuje sva tri segmenta je ideja zahvale, koju autor uspostavlja kao semantičko, izvedbeno i relacijsko središte rada, pri čemu jezik istovremeno postaje sredstvo i događaj. Drugim riječima, izgovorena ili ispisana riječ - thank you - pokazuje se kao ona koja može proizvesti stvarne prostorne i društvene učinke, ili makar privremeno interferirati u odnose i dinamike prostora u kojem se pojavljuje. U središtu rada je umjetnička knjiga sastavljena od preuzetih stranica autorskih zahvala ili posveta iz različitih medicinskih udžbenika, koje izdvojene iz svog originalnog konteksta u ovoj novoj konstelaciji funkcioniraju kao autonomni nositelji značenja, transformirani iz marginalnih zapisa medicinske literature u središnji element umjetničke strukture. Smješten između osobnog iskustva, institucionalnog znanja i materijalne memorije, ovaj minimalistički izveden objekt u formi knjige rastvara niz međusobno isprepletenih značenjskih i asocijativnih slojeva. Onaj nostalgični kao prisjećanje na razdoblje koje je prošlo. Studentskih dana i učenja iz kopiranih stranica udžbenika povezanih spiralnim uvezom, koji autor rekreira u svom radu, aktivirajući nostalgičnu dimenziju tog formativnog vremena. Zatim vlastitu intimnu preokupaciju s onime što se u jeziku medicine strogo razdvaja - privatno i profesionalno - kroz središnji element knjige koji čini jezik posveta, kao kratkih subjektivnih viškova unutar strogo normiranog i objektiviziranog sustava znanja. Oscilirajući između afektivnog i formulaičnog, ove posvete predstavljaju otklon unutar znanstvenog diskursa, istovremeno naznačujući njegovu implicitnu ljudsku dimenziju. I dok su u polju medicine efemerne i nevažne, okupljene i povezane u novoj formaciji, sada nose rad. Jer ako slijedimo Groysa, suvremene umjetničke prakse posjeduju strategije koje od nečeg što je „umjetno i reproducirano stvaraju nešto živo i originalno“, razvijajući „strategiju ponovnog smještanja i upisa temeljenog na situaciji i kontekstu, omogućujući pretvorbu artificijelnog u nešto živo, a repetitivnog u nešto neponovljivo.[1] Ovaj je pomak vidljiv u postupku izdvajanja i reartikulacije posveta, koje kroz izložbenu situaciju i izvedbeni okvir prestaju biti sekundarni paratekst i postaju aktivni nositelji značenja. Kako bi ukazao na to da nije tek riječ o praznoj formulaičnosti, potrošenom izrazu, ovaj proizvoljni arhiv prikupljene građe, malu zbirku tuđih posveta, autor aktivira performativnom gestom izvedenom u sklopu otvorenja izložbe. Naime, opremivši se, umjesto ruksakom, drvenom konstrukcijom koja simulira knjižne police, a koju izrađuje za ovu priliku i u koju odlaže knjige, svakom će od posjetitelja izložbe, korisnika knjižnice ili tek slučajnih prolaznika, prići i osobno uručiti njegov primjerak. Zahvaliti. Ovaj performativni čin zahvale ujedno je i okosnica rada i naslov izložbe. Tjelesno aktiviranje jezika, njegovo izvođenje, reducirano na jednu javnu riječ - „thank you/hvala“. U tom smislu ona je istovremeno univerzalna i individualna, proizašla iz autorove umjetničke i relacijske namjere.
Na kraju, tu je i jednako važan kontekstualan sloj rada vezan za mjesto izlaganja - galeriju u knjižnici. Ne toliko zbog toga što bi umjetnička knjiga bila direktan odgovor na njihovo supostojanje, kao logičan i očekivan izbor umjetničkog medija, nego zato što ovakav netipičan prostor paralelno uspostavlja još jednu nevidljivu relaciju povezanu s autorovim djelovanjem - onim kustoskim u sklopu Galerije Ligatura - galerije u bolnici. Naime, Matej je u stalnoj relaciji s drugima, a ti se odnosi u stvarnosti rijetko kada ispostavljaju kao ravnopravni. Navedeno je osobito vidljivo u području medicine, strukturiranom kroz jasno definirane hijerarhije znanja, autoriteta i moći. Stoga u radu prepoznajem ideju artikuliranja drugačijih odnosa, pa kao što medicinu u svojoj umjetničkoj praksi autor preobražava u medij, sredstvo, temu ili objekt, tako i umjetnost izmješta iz konvencionalnih galerijskih okvira, izlažući je na mjestima gdje ju ne očekujemo - na bolničkim zidovima Klinike za urologiju, za one koji su se ondje zatekli ne svojom voljom. Ove paralelne pripovijesti utemeljene u vremenskom i prostornom sinkronicitetu vidim kao pozadinski sloj rada, u kojem se različiti institucionalni okviri međusobno zrcale i preklapaju. U tom pomaku rad postaje otvorena situacija koja se kontinuirano proizvodi kroz odnose, susrete i izmjene uloga. „Thank You/Hvala“ pritom funkcionira kao minimalna gesta koja povezuje ove različite razine, kao riječ koja istovremeno označava, izvodi i uspostavlja odnos, ostajući otvorena prema drugome.
Petra Dolanjski Harni
/////////////////////////////////////
Matej Knežević (1983.) je vizualni umjetnik koji umjetničku praksu oblikuje oko tema iz svakodnevice. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2017. godine za najboljeg mladog suvremenog umjetnika. Voditelj je hibridnog umjetničko-medicinskog prostora “Ligatura” u Zagrebu. Radi kao liječnik, specijalist urologije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu. Recentnije samostalne izložbe uključuju: Art radionica Lazareti Dubrovnik, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Institut za suvremenu umjetnost Zagreb, RU Gallery u New Yorku, Atelieri Žitnjak u Zagrebu.
/////////////////////////////////////
Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
Galerija Prozori / Knjižnica S. S. Kranjčevića
Zapoljska 1, Zagreb
Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20 h / subota / 8 - 14 h /
Tel: 38512318596
e-mail: galerija.prozori@kgz.hr
http: www.kgz.hr
[1] Groys, B. Učiniti stvari vidljivima: strategije suvremene umjetnosti. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2006.
