Mateja Harapin | Instinkt
Mateja Harapin
Mateja Harapin (Babić) rođena je 11. travnja 1990. u Zagrebu. Diplomirala je 2015. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku - smjer slikarstvo, u klasi prof. Ante Rašića. Nakon fakulteta završava stručno osposobljavanje za muzejskog pedagoga u Muzejima Hrvatskog zagorja, a danas radi u Muzeju “Staro selo“ Kumrovec. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, Udruge Likovna radionica Lipa, Udruge Kajkaviana - društva za prikupljanje čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine te predsjednica Likovne udruge Oton Iveković Klanjec. Stvara u području crteža, slikarstva i kiparstva. Bavi se dizajnom i ilustracijom, vodi likovne i umjetničke radionice za djecu i odrasle. Živi i stvara u Gredicama, malom mjestu u gradu Klanjcu. Od 2010. godine sudionica je brojnih skupnih i 9 samostalnih izložbi. Inspiraciju za svoja umjetnička djela često nalazi u prirodi i svakodnevnom okruženju, stoga su upravo čovjek, životinja i priroda česti motivi njenog stvaralaštva. Prepoznatljiva je po kombiniranim tehnikama koje tvore kiparsko-slikarska rješenja, a podlozi na kojoj stvara daje jednaku važnost kao i prikazanom motivu. Karakteristike Matejinih djela vidljive su kroz slučajne i namjerne poteze curenja boja, reljefni otisak kista i crtački raster. Kompozicije su često satkane kolažem novinskog papira ili stranica iz knjiga, dok ispisivanjem riječi ili teksta dodatno prenosi poruku koju nose njena djela.
Instinkt
Što je lov? Potreba koja nas ispunjava osjećajem moći. Kontinuirana igra lovice koja počinje još u doba djetinjstva i transformira se u borbu za preživljavanje - samo u modernom ruhu? Lov je temelj, arhaični nacrt koji instinkt koristi da bi se projicirao u našu suvremenost. Taj duboko usađeni mehanizam ključna je pokretačka sila iza ljubavi, rata, pohlepe, zadovoljstva, pa čak i potrage za hranom. Prvi čovjek lovio je kako bi opstao, a taj temeljni nagon i danas diktira naše izbore. Suvremeno lovište je naša svakodnevica, a "ulov" postaje nagrada, cilj, položaj ili pak emotivna veza. Na kraju, svatko od nas preuzima ulogu lovca i lovine, ovisno o našim ciljevima i mjestu u zajednici. Ovaj ciklus sliko-crteža ne samo da nosi naziv “Instinkt“, već ga i vizualno dešifrira, povezujući se s tezama Desmonda Morrisa o čovjeku kao "goloj životinji" i odbacujući iluziju o nama kao isključivo racionalnim bićima. Otvaramo prostor za promatranje naše prikrivene, nagonske prirode — one koja određuje temeljne mehanizme opstanka, unatoč civilizacijskim slojevima. Sliko-crteži, izvedeni u kombiniranoj tehnici akrilika i tuša, bilježe trenutke divljine koji su u svojoj biti arhetipovi ljudskog ponašanja. Svaki prikazani motiv služi kao zrcalo u kojem prepoznajemo vlastite instinktivne porive. Jelen rikom utjelovljuje borbu za dominaciju i statusnu hijerarhiju, dok divlja svinja s mladunčadi simbolizira neupitni majčinski instinkt i borbu za egzistenciju vlastite vrste. Dva zeca u borbi izravna su ilustracija teritorijalne agresije i ljudskog nadmetanja za status, dok gušter prikazuje instinkt mimikrije, nužan refleks da se uklopimo ili sakrijemo ranjivost kako bi opstali u promjenjivim socijalnim okruženjima. Mrav koji nosi teret utjelovljuje neumornu radnu etiku vođenu nagonom za preživljavanje cijelog sustava. Sova, noćni predator, simbolizira mudrost, znanje i mističnost ali i strah od nepoznatog, povezan s onim što se događa izvan dnevnog svijetla civilizacije. Tri ptice, lastavice, simboliziraju instinktivni put života - vječni ciklus koji kroz prošlost, sadašnjost i budućnost uvijek teži obnovi i povratku kući. Ovi prikazi životinja služe kao vizualna studija mehanizama koji pokreću ljudsko društvo, a u suštini jednaki onima u divljini. Kao što je primijetio Jack London u “Zovu divljine“, iskonska priroda vreba ispod naše uglađene fasade. Slično tome, tanka linija koja razdvaja civilizaciju od neobuzdanog preživljavanja jasna je i u djelu “Gospodar muha“ Williama Goldinga. Ove književne reference služe za povezivanje s umjetničkim i filozofskim diskursom koji propituje ljudsku esenciju. Propitkivanje o biti ljudskog postojanja svodi se na ključno pitanje: koliko smo se, zapravo, udaljili od instinkta, a koliko ga samo prikrivamo pod površinom? Kroz ove radove, publika je pozvana prepoznati vlastitu divljinu - u sebi i u svijetu oko nas - shvaćajući da je instinkt trajni temelj našeg postojanja.
Instinkt
Što je lov? Potreba koja nas ispunjava osjećajem moći. Kontinuirana igra lovice koja počinje još u doba djetinjstva i transformira se u borbu za preživljavanje - samo u modernom ruhu? Lov je temelj, arhaični nacrt koji instinkt koristi da bi se projicirao u našu suvremenost. Taj duboko usađeni mehanizam ključna je pokretačka sila iza ljubavi, rata, pohlepe, zadovoljstva, pa čak i potrage za hranom. Prvi čovjek lovio je kako bi opstao, a taj temeljni nagon i danas diktira naše izbore. Suvremeno lovište je naša svakodnevica, a "ulov" postaje nagrada, cilj, položaj ili pak emotivna veza. Na kraju, svatko od nas preuzima ulogu lovca i lovine, ovisno o našim ciljevima i mjestu u zajednici. Ovaj ciklus sliko-crteža ne samo da nosi naziv “Instinkt“, već ga i vizualno dešifrira, povezujući se s tezama Desmonda Morrisa o čovjeku kao "goloj životinji" i odbacujući iluziju o nama kao isključivo racionalnim bićima. Otvaramo prostor za promatranje naše prikrivene, nagonske prirode — one koja određuje temeljne mehanizme opstanka, unatoč civilizacijskim slojevima. Sliko-crteži, izvedeni u kombiniranoj tehnici akrilika i tuša, bilježe trenutke divljine koji su u svojoj biti arhetipovi ljudskog ponašanja. Svaki prikazani motiv služi kao zrcalo u kojem prepoznajemo vlastite instinktivne porive. Jelen rikom utjelovljuje borbu za dominaciju i statusnu hijerarhiju, dok divlja svinja s mladunčadi simbolizira neupitni majčinski instinkt i borbu za egzistenciju vlastite vrste. Dva zeca u borbi izravna su ilustracija teritorijalne agresije i ljudskog nadmetanja za status, dok gušter prikazuje instinkt mimikrije, nužan refleks da se uklopimo ili sakrijemo ranjivost kako bi opstali u promjenjivim socijalnim okruženjima. Mrav koji nosi teret utjelovljuje neumornu radnu etiku vođenu nagonom za preživljavanje cijelog sustava. Sova, noćni predator, simbolizira mudrost, znanje i mističnost ali i strah od nepoznatog, povezan s onim što se događa izvan dnevnog svijetla civilizacije. Tri ptice, lastavice, simboliziraju instinktivni put života - vječni ciklus koji kroz prošlost, sadašnjost i budućnost uvijek teži obnovi i povratku kući. Ovi prikazi životinja služe kao vizualna studija mehanizama koji pokreću ljudsko društvo, a u suštini jednaki onima u divljini. Kao što je primijetio Jack London u “Zovu divljine“, iskonska priroda vreba ispod naše uglađene fasade. Slično tome, tanka linija koja razdvaja civilizaciju od neobuzdanog preživljavanja jasna je i u djelu “Gospodar muha“ Williama Goldinga. Ove književne reference služe za povezivanje s umjetničkim i filozofskim diskursom koji propituje ljudsku esenciju. Propitkivanje o biti ljudskog postojanja svodi se na ključno pitanje: koliko smo se, zapravo, udaljili od instinkta, a koliko ga samo prikrivamo pod površinom? Kroz ove radove, publika je pozvana prepoznati vlastitu divljinu - u sebi i u svijetu oko nas - shvaćajući da je instinkt trajni temelj našeg postojanja.
Mateja Harapin
