Mihael Klanjčić - Paralelne situacije

Otvorenje izložbe: utorak, 16.12. 2025. u 19 sati

Ono što nešto jest nikako ne treba shvatiti statično. Govorimo o naravi i prirodi nekoga predmeta, a ta određenja djeluju fiksirano samo zbog taloga koji su skupila s upotrebom. Raniji sloj značenja riječi narav opisuje običaj, a priroda najprije označava rođenje uz koje se veže bujanje, pupanje i slično. Kada čujemo ta značenja u ovim riječima možemo i osobu odrediti prema tome kako ona djeluje. Nečiju ćud je tada lako shvatiti kao osjećaj koji određuje sklonosti i odbojnosti prema određenim pojavama koje se najprije očituju kroz ispitivanje i igru, a zatim se formaliziraju u navike. Jedna takva navika razvijena u vještinu ili umijeće je umjetnost. Ona, kao djelatnost svojstvena nečijoj prirodi, mora biti posebna kao individua - mora se stalno rađati i obnavljati.

Prije stotinjak godina, u skupinama militantnog naziva i pristupa - avangardama, umjetnici su vršili napade na istrošene ideale koji su nadređeni kulturi. Oslobađajući tako svoju kreaciju, izborili su autonomiju umjetnosti da se bavi sama sobom. Takav se pristup prvo javlja kao eksces, no s vremenom postaje metoda, preispitivanje umjetnosti postaje ono što se ne preispituje. Te su aktivnosti uspostavile kulturu koju mi nasljeđujemo, koja se iscrpila u svojem historijskom progresu i unutar koje postaje klišej zakoračiti dalje.

U takvom duhovnom zavičaju javlja se Mihael Klanjčić. Svoje slikarstvo napušta jer primjećuje da ga vode tuđe slike, a ne podnosi ponavljanje. Tada postaje umjetnik promatrač, u raznolikosti svijeta lovi prizore i predmete te ih preuzima i nadopunjuje. U modernoj umjetnosti takav habitus je izvorno zauzeo Marcel Duchamp, najprije talentirani slikar, koji je jednoga dana u svome ateljeu kotač od bicikla okrenuo naopako na stolici i tako ga ostavio jer je volio gledati kako se vrti. Ali, Duchamp je prije svega bio umjetnik umjetnosti, tako da njegovi ready madeovi u galerijskom i kulturnom kontekstu u kojem djeluju nemaju previše veze s tim prvim impulsom koji im je bio povod. Oni su umjetnička strategija smještanja predmeta koji nema formalne karakteristike umjetnosti u umjetnički kontekst, oni se bave dovođenjem umjetnosti do njenih krajnosti više nego što se bave samim predmetom. Klanjčić se tako iz dva razloga nalazi u povoljnom položaju. Prvo - zato što se ne zamara historijskim pozicioniranjem u kojem bi imao nepovoljnu poziciju, a drugo - zato što se usudi stvarati na način različit od Duchampovog.

Klanjčićev objekt Bez naziva (plavi kvadrat) sastoji se od neonskog znaka na kojemu je ponovljena slika Franka Stelle Plavi kvadrat. Uz jasnu referencu dolaze i konotacije vezane uz izvornu sliku koje možemo svesti na geslo ovog pionira minimalne umjetnosti: What you see is what you see. Stella je slikarsku plohu ispraznio svega osim praznog amblema, a Klanjčić niti formalno niti značenjski ne dodaje ništa novo slici. Smještajući sliku na neonski znak koji bi inače označavao neku trgovinu ili kiosk, otvara joj se prostorna pozadina o kojoj opet ne znamo ništa. Prostor bi trebao otkriti nešto o znaku, a znak bi trebao otkriti nešto o prostoru, ali niti jedan ne govori; samo vibriraju i povratno upućuju poruku: What you see is what you see, but there's more.

Svi radovi u ovome ciklusu dijele istu nestabilnu napetost. Sagledavajući na taj način cjelinu je vrlo nezahvalno jer ta nejasna odrednica ove radove zapravo ne povezuje. Radovi koji otvaraju prostor oko sebe poput Studije događaja i Bez naziva (gosti) funkcioniraju po drugačijem mehanizmu od onih koji su naslagani na sebe poput Bez naziva (biblioteka) i I ovdje i jučer (fragment), a i ove dvije skupine se brzo raspadaju ako ih kratko ispitamo. Zapravo ćemo lako odustati od takvih određenja ako shvatimo da je Klanjčićev rad proces bez metode. On ne pristupa predmetima s alatom kojim ih mora obraditi i okvirom pod koji ih mora svesti nego jednostavno prati svoju percepciju u njezinoj formaciji i objektivizaciji. Zato i nije na nama da potražimo njihovo značenje nego jednostavno da pristupimo situaciji.