Mirjana Marović: Podovi

Izložba slika Mirjane Marović.

Mirjana Marović rođena je 1967. godine u Splitu. U Zagrebu živi od 1986. godine kad upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirala je na Nastavničkom odjelu ALU u Zagrebu 1993. godine. Bila je stipendistica Peggy Guggenheim Collection u Veneciji 1996. godine. Magistrirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine s temom Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje. Radila je kao konzervatorica za pokretna kulturna dobra u Ministarstvu kulture, Konzervatorskom odjelu u Splitu od 2001. do 2005. godine. Od 2005. godine do danas radi kao profesorica likovne kulture u Zagrebu. Godine 2004. u Italiji u Firenci otkrila je i povezala s Hrvatskom jednu od najznačajnijih svjetskih institucija za proučavanje povijesnog tekstila i svile Fondazione Arte della Seta Lisio u kojoj se specijalistički usavršava otada do danas. Ilustrirala je crtežima dvije knjige svojega oca, klasika hrvatske književnosti, Tonča Petrasova Marovića: Ča triba govorit, Školska knjiga, Zagreb 1975. i Job u bolnici, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika iz Splita od 1995. godine, Udruge hrvatskih učitelja likovne izobrazbe iz Zagreba od 2007. godine i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb od 2021. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a ovo joj je 15. samostalna izložba.
 
„U već tridesetogodišnjem djelovanju slikarica Mirjana Marović prošla je kroz nekoliko različitih razdoblja, kroz nekoliko jasno organiziranih i zaokruženih ciklusa, u kojima je gotovo metodično razrađivala razna problemska uporišta i razne motivske pobude, insistirajući uvijek na  kromatskom bogatstvu i pročišćenoj kompoziciji. Na samome početku rada, za boravaka u Veneciji, zagledala se u barokne podove mletačkih crkava i iz njihovih kompleksnih popločenja izvlačila kompozicijske i kolorističke poticaje za svoje slike. U drugoj je pak fazi svoja oblikovna nadahnuća nalazila u ideji nutarnjih krajolika, u asocijativnim kombinacijama linija i mrlja što slijede nagonske poticaje. Dakle, u dosadašnjem je radu iskušala i prizore koje je promatrala, a ogledala se i u oniričkim maštarijama. Isto tako se iskazala na relativno velikim formatima kao i na minijaturama.

Zaključujući, možemo reći da je ovom izložbom Mirjana Marović pokazala uvećanu zrelost svojih nastojanja i mogućnosti, da se slikarski potvrdila i načinom ulaženja u zavičajnu i intimnu motiviku i razinom izvođenja zahtjevnih panoramskih vizija zemnih i nadzemnih protega. Priliku da se dokaže u ambijentu obiteljskih ishodišta i afirmira u sredinama svojih afektivnih putova u punoj je mjeri iskoristila, ostvarivši odgovarajuću izložbu ispunjenih očekivanja.“