Mjera za mjeru
Izvor fotografije: Matica Hrvatska
_ _ _
Zalazak srednjeg vijeka je istodobno najavio duh nove epoha koju je povijest nazvala humanizam i renesansa. U toj mijeni vremena, s Orijenta je došla lutnja, glazbalo kao stvoreno po mjeri novog vremena. U vrlo kratkom vremenu prihvatili su je svi narodi zapadne Europe.
Kad se oglasila svojim strunama, isprvice je izazvala čuđenje, a odmah potom i divljenje. Cijelu je Europu začarala svojom plemenitom i uzvišenom profinjenošću. Unatoč onodobnim ograničenim (tehničkim) mogućnostima međusobne komunikacije i razmjeni iskustava, graditelji glazbala i umjetnici renesanse i baroka poklonili su joj se darivajući je najljepšim djelima svoga uma, duha, kista i pera.
Ali, vrijeme koje nikad ne staje unosi promjene u sve pa tako i u razvoj umjetnosti, tehnike i tehnologije. Pojavila su se nova glazbala koja su potisnula lutnju jer nije mogla udovoljiti želji za glasnoćom i većim tonskim rasponom. Postoji još mnogo razloga unutar vječno turbulentnih povijesnih okolnosti koje su dovele do toga da je lutnju povijest na neko vrijeme stavila „na čekanje“. Ipak, lutnja je podalje od sjaja javnog glazbenog života nastavila tiho glazbovati na marginama, čekajući svoju povijesnu priliku.
Druga polovica XX. stoljeća označila je vrhunac atonalitetne glazbe, kao i zasićenost mnoštvom glazbenih pravaca. Labirint svakojakih, agresivnih, glasnih pa i bizarnih zvučnih eksperimenata izazvao je potrebu za izvođenjem i slušanjem glazbe iz ranijih epoha. Lutnja je, kao i mnoga druga glazbala renesanse i baroka, napokon dobila svoju novu priliku. Izvučena je iz povijesti i vraćena u živu koncertnu praksu, ali na drugi način.
U pokretu revitalizacije glazbe srednjeg vijeka, renesanse i ranog baroka, definirani su termini koji ta razdoblja nazivaju stara glazba, odnosno rana glazba. Radikalno je promijenjena i standardizirana izvodilačka praksa glazbe tih epoha u odnosu na onu iz XIX. i početka XX. stoljeća. Iznjedren je i obvezujući termin: povijesno obaviještena izvedba, a glazbala na kojima se izvodi su originalna ili autentična, ili su, što je najčešće, replike glazbala onog vremena.
Ali, i dalje se interpretacije renesansne glazbe na lutnji iz doba Cervantesa, Shakespearea i drugih im suvremenika, mogu razmjerno rijetko čuti uživo.
Lutnja je bila i ostala simbol profinjenosti, tankoćutnosti i nježnosti. Renesansni kanconijeri su lutnju nerijetko povezivali s karakterom i krhkošću ženskog tijela i psihe.
Na glazbenom druženju koje slijedi, imat ćemo rijetku priliku čuti umijeće sviranja na lutnji uživo.
To će nam omogućiti vrsni glazbenik Igor Paro koji se školovao u Baselu, jednom od najznačajnijih svjetskih središta za staru glazbu.
Igor Peteh
O predavaču i izvođačima:
Igor Peteh je rođen u Zagrebu 1957. godine. Završio je srednju glazbenu školu Blagoje Bersa u Zagrebu i potom studij klavira na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, u klasi prof. Pavice Gvozdić.
Od 1980. do 1994. godine radio je kao korepetitor u glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu.
Od 1994. godine pa do umirovljenja 2022. godine bio je nastavnik na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Također je bio glazbeni urednik na Radiju 101, a kasnije i na Hrvatskom radiju.
Osnovao je duo sa saksofonistom Sašom Nestorovićem, s kojim je održao niz koncerata.
Kraće vrijeme bio je dirigent Renesansnog ansambla Vatroslav Lisinski s kojim je 2006. godine sudjelovao na natjecanju u Varšavi i osvojio posebno priznanje.
Osnivač je, umjetnički voditelj i pjevač vokalnog a cappella Ansambla za ranu glazbu Otium s kojim je do 2025. godine izvodio glazbu srednjeg vijeka, renesanse i ranog baroka.
Igor Paro, lutnjist i gitarist, jedan je od pionira lutnje i povijesno obaviještene interpretacije renesansne i barokne glazbe u Hrvatskoj. Klasičnu gitaru diplomirao je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu 1986. godine u klasi Darka Petrinjaka. Studirao je renesansne i barokne lutnje od 1988. do 1994. godine u klasi Eugena Domboisa i Hopkinsona Smitha na Scholi Cantorum Basiliensis u Baselu, Švicarska.
Kao solist i član različitih ansambala za ranu glazbu nastupao je u inozemstvu i na gotovo svim značajnijim festivalima u Hrvatskoj, sudjelujući u brojnim modernim praizvedbama hrvatske i europske renesansne i ranobarokne glazbene baštine.
2019./2020. stručni je savjetnik za renesansnu glazbu te autor i izvođač originalne glazbe za igrani film Ribanje i ribarsko prigovaranje o hrvatskom renesansnom pjesniku Petru Hektoroviću, u režiji Milana Trenca. Na Pula Film Festivalu u rujnu 2020. godine za taj rad dobio je i Zlatnu Arenu za najbolju glazbu u filmu.
Od 2011. godine predaje klasičnu gitaru na Umjetničkoj školi „Franjo Lučić“ u Velikoj Gorici. Piše stručne radove, objavljuje moderne transkripcije renesansne i barokne glazbe za lutnju. Od 2021. predaje lutnju kao izborni predmet na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Karla Despot diplomirana je povjesničarka umjetnosti i pjevačica čiji se profesionalni i umjetnički interesi razvijaju na sjecištu glazbe, likovne umjetnosti i kulturne baštine. Nakon završene osnovne glazbene škole, smjer klavir, maturirala je solo pjevanje u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu, u klasi Klasje Modrušan. Posebno je privlači rana glazba u kojoj pronalazi prostor suptilnog dijaloga glasa, poezije i duhovne tradicije europske kulture, kao i tradicijska i etno glazba te različiti oblici njezine suvremene interpretacije. Članica je vokalnog etno-ansambla Čipkice i Oratorijskog zbora crkve Sv. Marka Cantores sancti Marci, s kojima ostvaruje koncertne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. Za diplomski rad Arhitektura i glazba u razdoblju srednjeg vijeka nagrađena je Godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za izniman diplomski rad. Uz glazbeno djelovanje, urednica je likovne rubrike časopisa Vijenac, suradnica portala Vizkultura te voditeljica Galerije Matice hrvatske.
