Mladen Jurčić: Jedan od nikojih

Mladen Jurčić rođen je 1951. godine u Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet, smjer anglistika i filozofija. Piše poeziju, prozu i eseje, a objavio je dva romana Smisao modrine i Otajstveni portal, pet zbirki pjesama: Daljine, blizina, Kralj nedogleda, Nikome, Posljednje samoće i Udomaćen u tišinu, dvije zbirke pripovjedaka i zbirku eseja. Objavljivao je u raznim časopisima i zbornicima: Nova Istra, Republika, Zrcalo, Usponi, Marulić, Kačić i drugima.

Zastupljen je u Vjesnikovu zborniku Zašto volim Zagreb, u antologiji Povrh starog Griča brda Zagreb u hrvatskom pjesništvu 19. i 20. stoljeća, Božidara Petrača, u antologiji Krist u hrvatskom pjesništvu antologija duhovne poezije (izabrao i priredio Vladimir Lončarević) i u antologiji objavljenoj u Ukrajini Divo peršogo (Čudo prvoga), koja je prikaz hrvatskog pjesništva od Marulića do naših dana, u izboru i prepjevu Leonida Talalaja.

Kao prevoditelj s engleskog jezika Mladen Jurčić je preveo nekoliko desetaka knjiga, pjesme su mu prevođene na njemački, ukrajinski i slovenski, a svoje je pjesme sam prevodio na en­gleski. Mladen Jurčić radio je kao nastavnik engleskog jezika u osnovnim školama i gimnazijama i kao urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.

Svijet oko nas sve je razlomljeniji i nestabilniji, a njegova puka tehnička strana tako je uznapredovala da se sa zebnjom pitamo možemo li je uopće nadzirati, ili će ona zavladati nama. Dubine ljudskoga duha i osjećaja ubrzano postaju sve manje važne i mjerodavne, čini se da su osuđene na posve rubna područja, pa je paradoksalno da čovjek još uvijek uporno i neutaživo čezne za smislenošću, ljubavlju, sređenošću, jasnoćom, za iskazivanjem svojih najdubljih osjećaja u interakciji s drugima, u prisnim, osobnim doticajima, izvan hladnih “društvenih mreža”. No sve te njegove težnje danas su zapostavljene, gotovo smješno zastarjele. Zato imalo misaonomu, osjećajno prostranijemu biću više nisu dovoljni takva “realnost” i unutar nje isprazna, često infantilna komunikacija, pa upravo danas raste važnost (znanstvene) fantastike kao književne vrste, jer je od svih književnih smjerova najmaštovitija i u najvećoj mjeri spekulativna.

Iz pogovora autora Mladena Jurčića