Mrduša kao metafora stvarnosti
Ivo Brešan rođen je 1936. u Vodicama, školovao se u Šibeniku i Zagrebu, a najveći dio života provodi u Šibeniku. Šezdesetih godina prošlog stoljeća počinje objavljivati u časopisima, a prva „groteskna tragedija“ Predstava Hamleta u selu mrduša Donja objavljena je u časopisu Kolo 1971. Iste je godine praizvedena u Teatru &TD u Zagrebu. Slijedile su izvedbe po mnogim kazalištima bivše Jugoslavije.
U svojim groteskama Brešan varira teme(dogmatizam, birokratizam, pohlepa, korumpiranost, barbarstvo, primitivizam), a posebno mjesto zauzima raspad Jugoslavije.
Kao romanopisac od početka devedesetih opredjeljuje se za pustolovni roman Ptice nebeske (1990.),da bi u slijedećem romanu Ispovijedi nekarakternog čovjeka pratio lutanja glavnog lika (politička, klasna i sentimentalna). U romanima koji slijede teme su: faustovski ugovor sa sotonom, prijeteći strah od budućnosti, povijesne traume, a posebno karakterizira likove koji nakon raspada bivše države ne biraju sredstva da dođu do cilja.
Kao u grotesknim tragedijama koje govore o našem mentalitetu u vrijeme socijalističkog društva (pohlepa, ideološka ograničenost, poltronstvo, dvoličnost) Brešan preslikava teme i na svoju prozu dotičući se stanja u Hrvatskoj, odnosa vlasti prema pojedincu, primitivizma društva, gramzivosti, socijalne isključenosti, propadanja moralnih vrijednosti.
