Na kraju svijeta

Boris Kvaternik je radnik ili, bio je radnik dok se radilo na ovoj knjizi. On zna što je težak rad u noćnim smjenama. Isto tako i u njegovim pjesmama to životno iskustvo dolazi do izražaja - težak rad na pjesmama u noćnim smjenama i brušenje izražajnosti stihova svježim i neobičnim pjesničkim slikama. Potreba da se uzgajaju "jalove riječi" dolazi od toga što pjesnik nema vrt, a raditi se mora do smrti, u vrtu s paradajzima ili onom virtualnom s jalovim riječima. Sjećanje, prisjećanje, koža kao organ pamćenja, oči kao sučelje sa svijetom i sama tjelesnost dosadni su i nepodnošljivi. Samo je razigrani jezik podnošljiv i daje krila i u neku ruku je veza između stvarnosti i neba. "Pomozi mi, bože, ponovno volim!", kaže pjesnik i u ekstazi i kaosu okreće se istoku tom kraju osi zapad - istok gdje se nalazi raj. / Željko Buklijaš