Na vlastiti račun

Iris Poljan, rođena je 5.svibnja 1989. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer grafički dizajn, 2008. godine. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti  u Zagrebu, nastavnički smjer. 2011. godine završila je preddiplomski studij, stekla zvanje baccalaurea edukacije likovne kulture te upisala diplomski studij na nastavničkom odsjeku. Opredijelila  se za smjer slikarstvo u klasi profesora Ante Rašića. Diplomirala je 2014. godine.
Član je ULS  (Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić) i HDLU-a . Do sada je izlagala na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi.
Od 2011. godine osmišljava i vodi likovne radionice za djecu i mlade.
 
Iris Poljan, osim što prima i plaća račune kao i svi uhvaćeni u mrežu potrošačke zbilje, po njima veze različite oblike. Koncem našivena lica, geste, pokreti ruku i nogu, predmeti iz svakodnevice i mape javnih prometala rastvaraju pravilni raster brojeva i slova mašinski otisnutih prilikom neke kupnje. Račun je, prema Iris, zamrznuti potvrđeni trenutak kojeg, često nesvjesno, nosimo u novčaniku, torbi ili džepu. Račun sadrži sve potrebne informacije o našim potrošačkim potrebama, navikama i kretanju kroz vrijeme. (Iris je 03.05.2013. u 9 sati u studentskoj menzi na Ilici doručkovala sendvič, bananu, puding i sok. Doručak je platila 5,09 kn./ 25.01.2014. bila je na izložbi u Leopold Museumu u Beču/ 30.09.2014. kupila je knjigu u knjižari u Zagrebu) Činjenice s računa potvrđuju zamrznuti trenutak u kojem su se dogodile, crtež koncem reflektira ideju proizašlu iz iščitavanja računa kao nekog dnevničkog fragmenta.  Preklapanjem tih elemenata Iris sugestivno nudi svoju privatnost, rekonstruira svoje kretanje u vremenu i prostoru prikazivanjem tramvajskih i metro linija raznih gradova koje je posjetila ili interpretacijom nekih teže čitljivih, spontanih kretanja. Pitanje privatnosti (a i postojanja) razlaže se i u činjenici da su mnogi računi koje Iris koristi kao predložak za crtež kojeg su usvojili mnogi od njenih prijatelja i poznanika. Igra preklapanja ovdje postaje zamršenija – Iris nam podvaljuje kukavičje jaje; prisvaja iskustvo drugih, a zapečaćuje ga vlastitim.
Intencija da se od nečeg potrošnog poput računa (a simptomatičnog za duh vremena) načini umjetnički rad, može se usporediti s težnjama pokreta Arte Povera. Prema M. Pistoletu umjetnički rad je zasnovan na gesti koja potvrđuje da život donosi osjećaj neponovljivosti svakog trenutka. Radovi Iris Poljan inteligentna su igra u kojoj se preispituje odnos potrošnog (račun) i trajnog (crtež, osobna zabilješka), doživljenog i neponovljivog. Svaki njen rad je pečat jednog proživljenog trenutka na kojem se gradi iskustvo. A ono se, kako se čini, stječe samo na vlastiti račun!