Ne postoji sutra u Atru

Ne postoji sutra u Atru Martine Divić zbirka je kratkih priča iz Sjeverozapadne Afrike. Svaka priča je cjelina za sebe, a sve priče obogaćene su fotografijama Tonija Vranješa. Teme u knjizi su raznolike: neke su posvećene ljudima koje je autorica susrela na putovanjima, a druge avanturama koje je doživjela i iskustvu susreta s drugom kulturom. Putovanje obuhvaća područje Senegala, Mauritanije i Maroka. Naslov knjige motiviran je istoimenom pričom o gradu u kojem je autorica doživjela veliku kulturološku razliku.

Riječ je o literarnom prvijencu Martine Divić, a o izvrsnosti knjige govore ne samo pozitivni osvrti eminentnih imena hrvatske književne scene nego i činjenica da je knjiga jednoglasnom odlukom žirija proglašena najboljim putopisom 2022. na Hrvatskom festivalu putnika u Šibeniku. 

 
O autorici
Martina Divić odrasla je u Drveniku kod Makarske. Diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija odlazi na prvo putovanje u Afriku, a priče s putovanja objavljuje na facebook stranici „Nisan doma“. Nakon studija putuje državama Srednje i Južne Amerike, te nastavlja pisati o putovanjima. Osim putopisa piše i fikciju. Završila je radionicu kratke priče Zorana Ferića i „Šetnja književnim formama“ Nebojše Lujanovića. S pričama iz Afrike ušla je u finale natječaja za najbolji putopis na Hrvatskom festivalu putnika 2019. godine. S pričom „Pajdaši“ ušla je u širi krug natječaja „Sedmica i Kritična masa“, a njezina priča „Zašto skrivaš lice?“ objavljena je među pohvaljenim pričama regionalnog natječaja povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Bila je finalistica nagrade Prozak 2020. i 2021., a na Natječaju za kratku priču gradske knjižnice Samobor 2021. s pričom „Oni se boje, a ja?“ osvojila je drugo mjesto. Priča „Vruće hladno“ objavljena je na portalu Čovjek-časopis, a s pričom „Fatima“ ušla je u uži krug regionalnog natječaja „Spasimo putopis“ 2022. godine. Njezina prva knjiga „Ne postoji sutra u Atru“ koja je nastala od zapisa s putovanja u Afriku jednoglasnom odlukom žirija osvojila je nagradu Dijana Klarić za najbolji putopis 2022. godine, na festivalu putnika u Šibeniku. Trenutačno živi i radi u Zagrebu.

Iz osvrta Miljenka Jergovića
Vazda je naš svijet znao cijeniti kad netko lijepo pjeva. U isto vrijeme podrazumijevalo se umijeće pričanja i pripovijedanja. To, kao, svatko zna! A nije tako, niti je ikad bilo. Danas je, zapravo, manje onih koji dobro pričaju i pripovijedaju, nego što je prvorazrednih soprana i tenora. Priču su pojele slike, televizori, pametni telefoni, brbljanje s vječno uključenih zvučnika… Martina Divić umije lijepo pripovijedati. I to je dragocjeno. Putopis “Ne postoji sutra u Atru” čitatelja uzme od prvih redaka, od onih pomalo očajničkih roditeljskih pokušaja da odgovore kćer od putovanja u Afriku, preko konstatacije da zahod uz unajmljenu sobu nema vrata, pa će on pred kuću kad god ona bude morala na zahod, do trenutka, pri samome kraju, kada konobarica u marokanskom hostelu, misleći da je nitko ne vidi, ljupko gucne malo narančinog soka koji joj nosi uz doručak. Sve je tu tako dobro, precizno ispričano, lijepo i duhovito da čitatelj na kraju može slobodno reći da jedna rečenica Martine Divić vrijedi više od tisuću uobičajenih i stereotipnih slika Afrike, koje neprestano vidimo na našim televizijama te po fejsbucima i instagramima naših telefona. Ovo je jedan od boljih i smislenijih putopisa naše suvremene književnosti. Osim što će čitatelju prirediti užitak u tekstu, osim što se ga povremeno nasmijati i oraspoložiti - jer ovo je izrazito svijetla, vedra knjiga - rijetko kad ćete naići na tekst koji tako superiorno, a posve diskretno, divno jednostavno, razbija predrasude o Africi i o njezinim ljudima.