Noć knjige

Vrijeme u prahu

Alojz Majetić

 

I poslije čitavog niza pjesničkih knjiga, Majetić je opet drukčiji. Njegove poetike mijenjale su se tražeći nove svjetove i pri tome se također razvijale… Koliko god njegove spoznaje bile bliže gledanju u budućnost, on čvrsto stoji u bazi tradicije. I u novim stihovima izbija Majetićeva trajna libidinozna relacija prema tjelesnom, ali i prema duševnim ponorima, tražeći njihovu složenu povezanost. U vječnim pitanjima egzistencije i esencije autor snažnim pjesničkim sredstvima pronalazi „stan i hranu“ svemu što ga zaokuplja.

Iz recenzije Branislava Glumca

 

Jesen sobne biljke

Branislav Glumac

 

Branislav Glumac u novoj zbirci povezuje visokomimetski i niskomimetski modus, spaja metafizičko, esencijalno s tzv. banalijama svakodnevnog života, s tijelom i njegovim potrebama. Pritom je iznimno ironičan, često i autoironičan u toj svojevrsnoj rekapitulaciji vlastita života. Duhovitost i uz nju sjetna nota, stvaraju poseban vid poezije koja ne štedi ni samog autora, već ga ogoljuje u svakom dijelu, emotivnom, duhovnom, tjelesnom. O snu i stvarnosti, o samoći, strahu i ljubavi, o svemu tome piše Glumac u dirljivoj knjizi „Jesen sobne biljke“, nesvakidašnjem pjesničkom sumiranju, pokazujući kako je bar jezik neuništiv, netvaran i kao takav najbolje čuva sve naše tragove, uspomene, sjećanja, zanose, deziluzije. / Darija Žilić