Očevi koji tuguju

U svojoj debitantskoj zbirci priča Carmien Michels razotkriva krhkost očinstva. I premda Michels zna biti nemilosrdna u prikazivanju očeva, u ovoj zbirci suosjećanje i ljubav izbijaju na površinu. Za svojih šest kratkih priča u kojima se njezini likovi suočavaju s bolešću, sjećanjima na teško djetinjstvo, uhođenjem, silovanjem i smrću Carmien Michels osvojila je prestižnu nagradu BNG Bank Literatuurprijs i nizozemsku nagradu za srednjoškolce De Inktaap.

Šest kratkih priča u Očevima koji tuguju može se čitati i kao šest zasebnih kraćih romana: priče su stilski različite, svaka je pisana iz druge perspektive, a povezuje ih naizgled jedino centralni motiv duboke tuge koju osjećaju očevi o čijim životnim okolnostima čitamo u svakoj priči.

Iz medija:

„Priče Carmien Michels začuđuju i očaravaju. No ako knjigu pročitate u dahu, mogla bi na vas ostaviti presnažan dojam. Možda to i je spisateljičina namjera, no ako zaista želite uživati, čitajte je s mjerom. Naš savjet je najviše jedna priča dnevno, kako biste doživjeli zbirku u punoj kvaliteti.“

- Allesoverboekenenschrijvers.nl

„Očevi koji tuguju knjiga je koja pršti ambicijom, zaljubljenošću u riječi i izražajnošću.“

- De Standaard

„Očevi koji tuguju impresivna je zbirka priča, u kojoj se Carmien Michels predstavlja kao veoma inteligentna i osjećajna pripovjedačica.“

- Trouw

„Njezina je literarna hrabrost uvjerljiva. Pokazuje divnu pripovjedačku smjelost i sposobnost da priče koje naizgled izmiču kontroli pretvori u uzbudljiv doživljaj.“

- NRC

„Svoju zbirku priča Očevi koji tuguju Carmien Michels ispunjava izranjavanim likovima, a to može slomiti čitatelja.“

- De Morgen

„Mala i velika poniženja - Flamanka Carmien Michels ogoljuje bol očeva.“

- Het Parool

 

 

O autorici:

Carmien Michels (Leuven, 1990.) belgijska je spisateljica i pjesnikinja koja živi i radi u Antwerpenu, gdje je na Kraljevskom konzervatoriju diplomirala dramsku umjetnost usavršivši se u izvođenju govorne poezije. U tom je području ostvarila važan uspjeh osvojivši nekoliko nagrada (prvo mjesto na nizozemskom i europskom prvenstvu Poetry Slam te treće mjesto na svjetskom prvenstvu), a, osim umjetnošću izgovorene riječi, uspješno se bavi i pisanom riječi.

Dosad je objavila dva romana: Mi smo voda (2013.) i Samo pitaj munju (2015.), zbirku poezije Dolazimo izdaleka (2017.) te zbirku kratkih priča Očevi koji tuguju (2021.). Potonje djelo ušlo je u širi i uži izbor nekoliko nagrada, a dobitnik je Nagrade za književnost BNG Bank te Nagrade mladih čitatelja Inktaap. Ujedno je riječ o jedinom djelu Carmien Michels koje je dosad prevedeno na hrvatski jezik.

 

O prevoditeljici:

Svetlana Grubić Samaržija rođena je u Osijeku 1982. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Donjem Miholjcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2007. godine diplomi¬rala je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti, a dodatni studij nizozemskog jezika završila je nekoliko go¬dina kasnije. Nakon rada u školi stranih jezika posvećuje se prevođenju beletristike i publicistike te audiovizualnih ma¬terijala s engleskog i nizozemskog jezika. U više navrata bila je na usavršavanju nizozemskog jezika u Nizozemskoj i Bel¬giji, a 2019. godine boravila je u rezidenciji za prevoditelje u Amsterdamu.

Među pedesetak objavljenih prijevoda ističu se naslovi Dnevnik Anne Frank, Mitovi, laži i ratovi za naftu F. W. Engdahla, Antigona u Molenbeeku Stefana Hertmansa, Što gledaš? Willa Gompertza, Malva Hagar Peeters, Ljudski rod: Povijest čovječnosti Rutgera Bregmana, Večernja nelagoda i Moja miljenica Marieke Lucas Rijneveld, Čuđenje Huga Clausa i Dom je precijenjena riječ Nine Polak.

Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. / www.ljevak.hr