Odrastanje u Šumi Striborovoj
Izlažemo ilustracije i lutke dviju značajnih umjetnica, majke i kćeri, Cvijete Job i Vesne Balabanić. Potaknuti stogodišnjicom prvoga objavljivanja zbirke bajki Priče iz davnine, najpoznatijega djela Ivane Brlić-Mažuranić, koje je autoricu proslavilo diljem svijeta, pričamo i priču o tri žene, tri umjetnice…
Nitko tako gladno ne guta svijet očima poput djeteta, nitko poput njega tako živo ne vidi boje i oblike kako nam pričaju priču u svakom uglu svijeta samo ako valjano pogledamo. No i kada nam se učini da kroz odrastanje izgubimo mnogo od tog neprestanog oduševljenja, umjetnost je ta koja nas nježno natjera da jače otvorimo oči i vidimo poznati prizor svježim pogledom. Neodoljiva privlačnost ovih bajki upravo je u iskrenoj ljubavi prema onom djetinjem u svima nama pa iako je riječ o različitim medijima, riječ, slika i lutka jednako lako oživljavaju pred našim očima.
Magija riječi Ivane Brlić-Mažuranić oblikovala je uvijek iznova fascinantne bajkovite figure te nije začudno da je upravo njezin rad bio tako plodnom inspiracijom za umjetnice srodnih senzibiliteta. Ilustracije Cvijete Job u svijesti su niza čitateljskih generacija neodvojivi dio bajkovitog svijeta velike spisateljice, neiscrpno mnoštvo detalja i duhovitost koja prožima njezine radove upravo hipnotizira pri svakom ponovnom pogledu na njih. Slikarica i kreatorica lutaka Vesna Balabanić utkala je pak u kazališni medij, tako efemeran, a tako živ, ne samo majčinu estetiku s opipljivom ljubavlju, već i ponudila još jednu novu perspektivu za recepciju besmrtnih tekstova Ivane Brlić-Mažuranić.
Slovo na papiru, potezi kista ili lutka od stiropora i tkanine traže od nas da im udahnemo život vlastitom maštom, da pristanemo na igru i prepustimo se bajci makar na trenutak...
Ana Fazekaš
Izložene lutke su posuđene iz predstava: „Potjeh“ u režiji Joška Juvančića, Zagrebačko kazalište lutaka 1995. i „Neva Nevičica“ u režiji Georgi Para, Zagrebačko kazalište lutaka 2004.
Zahvaljujemo na suradnji Zagrebačkom kazalištu lutaka.
Događanja uz izložbu:
18.2. u 18 sati predavanje
Diana Zalar: Mitološka bića u hrvatskih bajkopisaca i fantastičara
+
Brlići : Regoči : Stribori – kviz za osnovnoškolce
Lutkarsko- likovne radionice Ive Lipovac
Tijekom veljače Čitkaramo i Čituckamo „Priče iz davnine“
Ivana Brlić Mažuranić (Ogulin 1874. – Zagreb 1938.)
Krunskim djelom ove iznimne žene i književnice smatra se zbirka bajki Priče iz davnine, objavljena 1916.
„Osim nekoj ih neznatnih beletrističkih prinosa u raznim časopisima imam samo još da spomenem Priče iz davnine. Rukopis predala sam u ožujku ove godine odboru Matice hrvatske, te će u jeseni ove godine izaći. Bilo mi je nastojanje da u skroz slobodnu invenciju tih priča upletem nazive, likove i duh drevne hrvatske i opće slavenske mitologije, i to one koja je manje poznata.“
(iz Autobiografije Ivane Brlić Mažuranić)
Stribor, Kosjenka i Regoč, Jaglenac, Rutvica, Palunko, Potjeh, Malik Tintilinić, Svarožić i Bjesomar dolaze iz drevne mitologija, a utjelovljenja su različitih ljudskih osobina i osjećaja.
Cvijeta Job (Beograd 1924.- Zagreb 2013.)
Život i djelo Cvijete Job obilježila su dva slikara — otac Ignjat Job te muž Zdenko Balabanić. U ateljeu prvoga je proslikala, a drugi je počinje pratiti u razdoblju kada stvara svoj najvažniji opus — ilustracije za bajke Ivane Brlić-Mažuranić..
„ Raul Goldoni, tadašnji likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost,
sreo me u gradu i pitao me da li bih ilustrirala Ivanu Brlić-Mažuranić. Ja velim kako da ne, što god mi daš, sve ću ilustrirati. A to nije istina! Ja volim ilustrirati samo bajke. Suvremene teme uopće me ne privlače. Ne odgovaraju mi. Samo gdje ima mnogo mašte, događaja. Kao kod Ivane Brlić-Mažuranić. To vrvi događajima, njezinom fantazijom. To mi je odgovaralo.“
(Vijenac, svibanj 2003.)
Nezaboravne ilustracije-minijature slikarice Cvijete Job bajke su ispričane kistom. Njezin je stil osebujan i prepoznatljiv, privlači čitatelje od najranije dobi, a odrastanjem ga samo sve potpunije doživljavamo.
Vesna Balabanić (Opatija 1954.)
Diplomirala je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 1977., a zaposlena je u Zagrebačkom kazalištu lutaka od 1982. godine. Do danas je kreirala lutke i scenu za sedamdesetak predstava u kazalištima lutaka i družinama Zagreba, Rijeke, Splita i Mostara.
„Dok je moja majka, Cvijeta Job, provodila sate radeći sve te slikovnice, ja sam još kao dijete sjedila uz nju i crtala vlastite crteže. Te su mi slikovnice uvijek bile nevjerojatno privlačne, toliko su mi toga pričale! Upravo sam od majke naslijedila princip ilustriranja, minijaturičkog pristupa u kreiranju bajkovitog svijeta. Oduvijek sam se u svijetu mašte najbolje snalazila…“
„Što je veći zahtjev postavljen pred kreaciju lutaka i scenografije, to je veći izazov, a lutke kao medij dopuštaju brojna zanimljiva i duhovita rješenja koja djecu vesele i s njima lijepo komuniciraju. Nastojim već u vizualnom aspektu kreacije karaktera naznačiti klasičnu polarizaciju dobra i zla prisutnu u bajkama. Ipak je riječ o žanru koji ima iznimno dugu povijest te koji često sadrži nešto arhetipsko u sebi. Lijepo je osuvremeniti bajke, no predlošku valja pristupiti pažljivo i s poštovanjem; bajke su uvijek aktualne te nimalo ne gube značaj suočene sa suvremenim svijetom. Razvoj tehnologije omogućava nove eksperimente i u umjetnosti, no istovremeno nimalo ne ugrožava tradicionalnije forme; nijedan medij nije zamjenjiv pa tako ni, primjerice, lutkarsko kazalište koje i sâmo korijene vuče iz davnina. Kazališni doživljaj neusporedivo je drugačiji od svih drugih oblika umjetničke reprezentacije.“
Vesna Balabanić
