Odrazi Zagreba / Kalman Žiha

 
Predstavljajući Dauguereovo otkriće (svjetlopisa) na sjednici francuske Akademije znanosti, 7. siječnja 1839. godine Arago je među ostalim (pro)rekao: "Ovim otkrićem nastat će preokret (u umjetnosti crtanja i bakroreza), kojem se posljedice još ne mogu predvidjeti.". Nekoliko mjeseci nakon sjednice Akademije znanosti (na kojoj je Arago izgovorio ovu proročku rečenicu), francuska vlada je službeno prihvatila patent (19. kolovoza 1839. godine) i proglasila ga “slobodnim za svijet” (libérez au monde). Od tada se 19. kolovoza slavi u svijetu kao Dan fotografije.
Zapanjujuća je činjenica da danas u Svijetu dnevno nastaje količina fotografskih slika koja višestruko nadmašuje ukupnu količinu fotografskih slika nastalih tijekom čitavog devetnaestog stoljeća.
Pred ovom činjenicom nameće se pitanje - ima li danas uopće ikakvog kreativnog smisla izazov upuštanja u fotografsko snimanje, s namjerom da se u svakodnevnu sveopću furioznu bujicu fotografskih slika doda nekoliko vlastitih kapi, fotografskih slika, svog viđenja motiva?
Odgovor nudi ova izložba fotografskih slika koje je snimio Kalman Žiha.
U najširem smislu sve bi se te fotografske slike moglo svrstati u (jedan od najstarijih) genre fotografije; "fotografiju ulice". Motiv je veoma jednostavan. Gotovo banalan. Odraz. Ono što čini sukus ovog ciklusa fotografskih slika Kalmana Žihe je hvatanje odraza u vertikalnoj plohi stakala izloga, gdje fotografsku sliku čine dva preklopljena motiva. Odraz ulice (exterieura) u staklu izloga, koji se smisleno preklapa na sadržaj izloga i interieur lokala. Kao da je autor upotrijebio dvije snimke i preklopio ih u Photo Shopu. Ne smije se smetnuti s uma da su u tvorbi svake od ovih fotografskih slika presudni elementi; rakurs, gledište i trenutak ekspozicije, a za slaganje svih tih elemenata u jednu sliku autor je rabio samo svoj likovni senzibilitet, jer za bilo kakvo drugačije balansiranje i estetiziranje tih triju elemenata nije imao vremena. Uostalom, spontanost trenutka je glavno obilježje fotografije ulice, i u tom autor ostaje dosljedan do kraja. Slika je uvijek na plohu (dvije dimenzije) svedena projekcija prostornog motiva, bez obzira je li posrijedi mikro ili makro realni prostor ili prostor imaginacije. Slika je, dakle, monoskopski likovni rad po kojem nam pogledi oba oka klize prateći jednu točku, a dojam prostornosti slike daje nam naše prostorno iskustvo (stečeno stereoskopskim gledanjem prostora, jer smo binokularni stvorovi). Ambivalentnost likovnog doživljaja plošnog likovnog prikaza dodatna je senzacija svakom promatraču slike, pa tako i u ovim fotografskim slikama Kalmana Žihe, jer u jednom nam se trenu kao dominantan motiv nameće sadržaj izloga, a već sljedećeg trena pozornost naših pogleda zaokupi odraz ulice. Korespondiranje tih dvaju motiva stopljenih u jednom, pobuđuje nove i neočekivane senzacije kojima je promatrač spreman prepustiti znatno duži isječak vremena od onog koji je bio potreban da se uhvati ta slika, a svaki sljedeći tren promatranja ovih fotografskih slika otkrivamo vibracije autorova likovnog senzibiliteta kojim je neupitno prožeta svaka od tih fotografskih slika.  
 
AUTOR O SEBI:
 
Rodio sam se nedaleko Dunava, u malom i živopisnom mjestu okruženom salašima na sjeveru Bačke, gdje su se preplitale dobre i loše strane suzdržano stroge srednjoeuropske kulture i južnjački slobodnog mediteranskog temperamenta. U mjestu je djelovala gradska filharmonija, barokno kazalište, tridesetak pjevačkih i kulturnih društava, prva učiteljska škola na Balkanu, gimnazija, tehnička škola, glazbena škola, fotoamateri, radioamateri, kinoamateri, modelari, maketari i brojna sportska društva. Rastao sam u poticajnom i zanimljivom okruženju gdje sam imao prilike iskušavati razne mogućnosti, već kako mi je dolazila volja. Školovao sam se sa zanimanjem upoznavši predane učitelje i profesore koji su htijući ili ne djelovali na naše životne izbore. U to vrijeme činilo mi se da svi fotografiraju pa sam to poželio i sam. U petom razredu osnovne škole dobio sam stari fotoaparat iz predratnih vremena koji se otvarao kao harmonika. Prvi pravi fotoaparat koji sam dobio, bio je izvrsni istočnonjemački Atix-n s Carl Zeiss Jena Tessar objektivom 1:2,8. Uskoro sam krenuo sam izrađivati crno-bijele slike. Nakon nekog vremena ukazala se prilika i za izlaganje slika na školskim i gradskim fotoamaterskim izložbama. Otad nisam prestao fotografirati s više ili manje oduševljenja do današnjih dana. Radost fotografiranja je uvijek bila vezana za radost življenja.
Slike razotkrivaju fotografa kao čitatelja podcrtani tekstovi u knjigama. Fotograf mora imati poriv za izlaganjem i odgovornost i volju za izlaganje samoga sebe kroz svoje slike. Mene su u jednom razdoblju obuzele slike u slici, slike objekata koje u sebi odražavaju svjetove u kojima su sami objekti. To su odbljesci života u našem iskustvu kroz odraze onoga što mislimo i vjerujemo da vidimo. Odbljesci su predodžbe svijeta u našim vijugama nastale posredovanjem naših čula preko prozirnih slojeva nestalnih fizičkih medija svjetla, zraka ili vode. Naše percepcije svijeta su savršene u svojim nesavršenostima, u raznim vremenskim uvjetima i raspoloženjima koja se mogu zabilježiti na fotografijama, a čije tumačenje ovisi o sveukupnosti naših spoznaja - nas samih i svijeta oko nas. Objektivne prepreke u slojevitom prikazu svijeta na fotografijama su ograničenja dubinske oštrine i postizanje transparencije. Digitalna fototehnika pruža mogućnost da se slojevitost fotografije može postići izborom fokusa, kuta snimanja i osvjetljenja, a postizanje transparencije ipak iziskuje digitalne intervencije na izvornom snimku. Izložene slike su izabrane iz oko 300 snimljenih fotografija sa zagrebačkih ulica kroz dulje vremensko razdoblje.
Biografski podaci: rođen 1948. godine u Somboru, dno nekadašnjeg Panonskog mora. Završio studij brodogradnje na Zagrebačkom sveučilištu. Kao mladi inženjer radio u brodogradilištu u Splitu, kao informatičar u najboljim godinama u Sveučilišnom računskom centru i na kraju kao sveučilišni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu do umirovljenja. Fotografira od djetinjstva. U nekadašnjem Atelijeru Lučko na poznatoj adresi Unćanska 2 prikazane su dvije samostalne izložbe fotografija pod nazoivom Odrazi i Srazovi odraza. Slike je izlagao i u svojoj matičnoj kući, Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Na Facebooku se mogu pogledati još i albumi Odrazi, Srazovi odraza – slike koje nisu bile na izložbi te ambijentalni albumi Široki pogledi, Visoki pogledi i Večer u Dubrovniku.


Fotogaleriju možete pogledati ovdje.