Okrugli stol
Izborom suradnika na projektu, idejno bliskih, no ne i jednoumnih – a na ovoj tribini je zastupljen njihov reprezentativni uzorak – nastavljamo na sada već višegodišnje napore da u okviru tjednih novina Novosti i njihovog Priloga za teoriju prakse AKTIV, ponovo promišljamo naše antifašističke, marksističke i jugoslavenske stavove. I to kako one naslijeđene, tako i nove, nastale u otporu spram naraslih proturječja tzv. tranzicije u rubni kapitalizam. Pri tome imamo na umu uvide koji su poopćivi i regionalno i univerzalno, jer nisu puko nacionalno-ekskluzivni, niti sastavljeni po mjeri revizionističkih, domobranskih i drugih prigodničarski iskrivljenih javnosti.
Okrugli stol zamišljen je kao serija izlaganja (njih 4), nakon kojih slijedi razgovor sudionika okruglog stola sa moderatorom. Na kraju je moguć i kratak razgovor sa publikom. On je dio projekta The Meaning of Yugoslav Political Heritage (20 Years After), čiji nosilac je Srpsko narodno vijeće (SNV) iz Zagreba, a ostvaren je uz potporu Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe sa središtem u Beogradu.
MISLAV ŽITKO (Zagreb)
Posljednje desetljeće Jugoslavije: priprema terena za restauraciju kapitalizma
Nakon razdoblja izuzetnog ekonomskog uzleta, tijekom osamdesetih godina dolazi do ekonomske stagancije praćene različitim oblicima krize političkog sustava na republičkim, ali i na Saveznoj razini. Usredotočenjem na posljednje desetljeće jugoslavenske povijesti možemo vidjeti do koje je mjere pripremljen teren za uvođenje tržišnih institucija i vrijednosti nakon raspada Jugoslavije. Drugim riječima, potrebno je iznova kritički promotriti tezu o radikalnom političko-ekonomskom prekidu i 1989. godini kao simboličkom pragu koji dijeli dva posve različita sustava.
Analiza će se temeljiti na polemičkim tekstovima Branka Horvata i nekim suvremenim prikazima jugoslavenskog potrošačkog društva.
IVANA MOMČILOVIĆ (Bruxelles)
Lažni (divlji ) zečevi ili lažni naučnici - o jednom tekstu, 60 godina kasnije
U knjizi "Jugoslovenski komunizam, poslije raskida s Moskvom" Louisa Dalmasa, trockiste i Sartrovog sekretara, Jean Paul Sartre potpisuje dugi predgovor pod nazivom "Lažni (divlji) zečevi ili lažni naučnici" u kome nečemu što naziva “staljinističkim objektivizmom” suprotstavlja subjektivnu odluku pobune, greške i rizika kao neodvojivih vektora izgradnje socijalizma. Jugoslavensku "polupobjedu" Sartre ocrtava kao važnu za Francusku u onom smislu u kome vraća snagu subjektivnom aktu u politici. “Postoji jedno pitanje, i ono je naše koliko i Jugoslavena: kada se cijeli svijet guši u apsolutnom objektivizmu i kada se subjektivno odjednom iznova pronalazi, kako promišljati povijest i političku akciju kako bi se spasili istovremeno i jedan i drugi, i revolucionarni pokret i subjektivnost.”
Izlaganje će pokušati analizirati ovaj gotovo zaboravljeni tekst, u svijetlu prakse jednog komunističkog prevrata (Jugoslavija), ali i jednog buržuasko-paralmentarnog sistema (Francuska) koji je u različitim trenucima svog postojanja balansirao između subjektivnog i objektivnog principa u pokušajima prekida i razaranja dispozitiva dominacije.
SLOBODAN KARAMANIĆ (München)
Čega je Tito ime?
Današnji pokušaji psihologizacije Tita kao apsolutnog vladara i tehničara vlasti, koji se rastežu od fascinacije do demonizacije, ideološki su oblici legitimacije nasilnog razbijanja Jugoslavije. Nasuprot tim tendencijama koje služe zaboravu onoga što je jugoslavenski projekt značio u svojim subjektivnim i objektivnim dimenzijama, tekst će pokušati Titovo ime vratiti u kontekst njegovog nastanka: u ilegalu i bespoštednu borbu protiv tiranije. Preduvjet preduvjeta pojave Tita, kao političara i vođe jednog pokreta, bilo je rađanje nove borbene subjektivnosti koja se opirala kako kapitalističkoj eksploataciji tako i njegovom fašističkom ekscesu. Ime Tita je zato nužno shvatiti kao jedno od imena za kolektiv koji nastaje u otporu, kao anti-vlast, kao zasnivanje nove subjektivne pretpostavke van svih parametara postojećih državnih odnosa moći.
MIKLAVŽ KOMELJ (Ljubljana)
Uloga označitelja “totalitarizam“ u raskrajanju Jugoslavije
Nastavit ću razvijati neke od teza koje sam već iznosio u okviru predavanja održanog 15. svibnja 2008. na Delavsko-punkerski univerzi (DPU) u AKC Metelkova u Ljubljani, u okviru godišnjeg temata Totalitarizam. Razradit ću aluzije na tadašnji povijesni trenutak kao i na atmosferu koja je vladala, a i sada vlada. Neću govoriti samo o umjetnosti. Doživio sam ovu priliku i kao politički čin, kojim, između ostalog, pokušavam pružiti i nekoliko polazišta za razmišljanje o tome kako “antitotalitaristička“ retorika prikriva činjenicu da je krvavo razbijanje SFRJ bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s procesom restauracije kapitalizma. Teme koje sam pokrenuo su previše ozbljne da bih se usudio “odraditi ih" služeći se apstraktnim tezama; razmišljanje je isječak iz nečega što je ustvari “work in progress“. Tome odgovara i sam stil izlaganja, koji ne skriva dinamiku – kao ni proturječja – misli u nastajanju, koje svom snagom pokušavaju probiti inertnost vladajućih mišljenja.
