Ovako je bilo: Moj put od sukoba pred Maršalkom do Oluje

U nekom trenutku, iscrpljene uzbuđenjima prvog ratnog dana u našim životima, svladao nas je san - tvrdi, nemirni san pun trzaja i polusvjesnih buđenja. Ujutro smo pod nogama zatekli umorne gardiste. Ti skromni junaci borili su se cijeli dan, zapravo čuvali i naše živote, pa potom u gluho doba noći u svojim improviziranim posteljama zatekli neke gradske mamine maze kako im zauzimaju mjesto. “Nismo vas imali srca buditi”, rekli su nam ujutro dečki iz Gromova, s osmijehom koji je govorio više od riječi. Bilo mi je neugodno kao malo kad u životu. Posramljeni vlastitom sebičnošću i komocijom brzo smo pozdravili domaćine i izašli na cestu ispred kuće. Njihovi pogledi pratili su nas bez osude, ali s jasnom porukom - možda ipak niste dorasli ovom izazovu, dečki.