Paralelni svjetovi
Velika je vrijednost ovoga djela – osim nadahnuta teorijskoga pristupa – u samoj metodologiji. Ukratko, baveći se novijim teorijama, od pozicije Hanne Arendt o fenomenu izbjeglištva kao posljedici modernog političkog sustava Zapada, preko Foucaultove pozicije o reguliranju populacije i Agambenove ideje o biopolitici do Benjaminove, Laclauove i Žižekove teorije o ideologiji, autor kroz inovativno iščitavanje tih pristupa otvara »neoznačenu pukotinu« koja omogućuje originalan teorijski okvir za promišljanje zajednice te etnografski i autoetnografski pristup ovoj iznimno važnoj i osjetljivoj temi. Takav pristup sadržava snažan potencijal senzibiliziranja šire društvene javnosti i razrješavanja traumatskih neksusa neposredne prošlosti, jer zorno prikazuje i neposredno iskustvo izbjeglištva, kroz mnoštvo osobnih iskaza.
