Pasija

U sklopu Pasionske baštine 2017. održat će se skupna izložba Pasija. Radove izlažu Marijan Glavnik, Ratko Janjić Jobo, Hrvoje Ljubić i Danijel Žabčić. Na otvorenju, uz autore, sujeluju prof. Željka Čorak i Jozo Čikeš, predsjednik udruge Pasionska baština.

MARIJAN GLAVNIK rođen je 22. srpnja 1950. godine u Virju, gdje je pohađao Osnovnu školu, a Školu primijenjene umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1976. godine u Zagrebu. Prvu godinu studira u klasi profesora Želimira Janeša, a ostale u klasi profesora Ivana Sabolića, kod kojega polazi i Majstorsku radionicu. Državnu službu napušta 1984. godine i odlučuje se za poziv samostalnog umjetnika. Iste godine otvara u Sisku javni, stvaralačko – izložbeni atelier, koji je postao mjesto umjetničkih izlaganja i sastajanja poklonika umjetnosti. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a uz umjetničko stvaralaštvo, bavi se i osmišljavanjem uporabnih predmeta i uređivanjem interijera. Autor je više križnih putova za crkve u Zagrebu, Odri, Sisku, Splitu, Visu, Virju. Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao, 1976.), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima, 1997.), sisačkom Brzaju (Poljubac, 1987.) i groblju Viktorovac (Središnji križ braniteljima, 2001.), u Petrinji (Spomen obilježje poginulim braniteljima HEP-a, 2002.), u Heidenheimu u Njemačkoj (Sisačka šiklja, 2005.) u Topolovcu (Spomenik poginulim braniteljima, 2007.), na Cresu ispred samostana Sv. Frane (skulptura fra Placida Cortesea, 2007.), u Sisku-Galdovo (skulptura Sv. Josipa Radnika, 2008.), te u Molvama ispred samostana franjevaca konventualaca (skulptura Uznesenja Blažene Djevice Marije, 2011. i dva reljefa – spomen ploče graditeljima župne crkve, 2013., te arhitektu Franji Kleinu, 2014.); spomenik Palim braniteljima Komareva, 2012. Autor je spomen-ploče braći Brankovićima u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu, 2014. 2008. godine objavljena je monografija „Marijan Glavnik“, autora Borisa Vrge. Izlagao je na četrdesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Sisku.

RATKO JANJIĆ JOBO rođen je 2. listopada 1941. godine u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju Tehničku školu – arhitektonski odjel s odličnim uspjehom. 1965. godine diplomira odličnim uspjehom i nagradom na Slikarskom odsjeku ALU,  od kada kontinuirano živi i radi u Zagrebu. Nastavlja post-diplomski studij u Majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića 1966. pa u tom prostoru stvara do 1971. godine, kada sklapa ugovor sa prof. Hegedušićem za asistenciju na izradi skica, makete-idejnog rješenja i izvedbi fresaka u Memorijalnom muzeju Bitke na Sutjesci do 1974. godine. U vremenu između 1971. – 1974. boravi po šest mjeseci u SR Kini, a šest mjeseci radeći u Zagrebu, Tjentištu i Italiji. Od 1965. godine član je Udruženja likovnih umjetnika, te kao profesionalac djeluje na više područja likovnih djelatnosti; grafički urednik u listu „Paradoks“, ilustrira u omladinskim listovima, radi scenografije i ilustrira TV priče na školskoj TV-Zagreb. Od 1966. – 1986. ilustrira za izdavače „Školska knjiga“, „Mladost“, „Naša djeca“, „Znanje“ i „Naprijed“ i časopis „Smib“. Radi i scenografiju i kostime u kazalištu i filmu, grafički design knjiga, plakata, propagandnih publikacija, za što je dobivao više nagrada i priznanja. Od 5. siječnja 1976. radi kao Likovni urednik, a od 1986. i kao urednik slikovnica u izdavačkom poduzeću „Naprijed“ Zagreb. Umirovljen je kao redovni profesor slikanja i crtanja 2011. godine. Slika i živi u Zagrebu.

HRVOJE LJUBIĆ rođen je 5. siječnja u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti, Odjel metala, upisao je 1956. godine. Po završetku školovanja, godine 1961. primljen je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje na Odjelu grafike diplomira 1965. godine u klasi prof. Alberta Kinerta. Kratko nakon toga, boravi godinu dana u Parizu, gdje u dva navrata izlaže metal i grafiku, djelujući istovremeno u atelieru Eduard Noel. Godine 1968. vraća se u Zagreb i započinje s pedagoškim i stručnim radom na Školi primijenjene umjetnosti, kao voditelj Odjela za dizajn metala. U više navrata izlaže na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te postavlja nekoliko samostalnih izložbi. Usporedno, ranih sedamdesetih godina, započinje s izvedbama sakralnih motiva za Crkvu, a najznačajnijima se smatraju srebrni sarkofag blaženog Alojzija Stepinca u Zagrebačkoj katedrali, izveden u razdoblju 1995.-1996. godine, brončana vrata katedrale u Varaždinu iz 2002. godine i vrata svetišta Gospe od Utočišta u Voćinu izvedena 2011. godine.

DANIJEL ŽABČIĆ rođen je 24. studenog 1950. u Zagrebu gdje je i završio osnovnu školu. Maturirao je u Školi primijenjenih umjetnosti 1970. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1975. (slikarska klasa). Bio je profesor na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu te je predavao na Katehetskom institutu Katoličko bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Od 1999. Zaposlen je na Učiteljskoj Akademiji poslije Učiteljskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu u nastavno umjetničkom zvanju redovitog profesora (trajno zvanje). O njegovom slikarskom opusu tiskana je monografija 1997. Godine. Do danas je pripremio 30 vrlo zapaženih samostalnih izložbi te izlagao na mnogim revijalnim, koncepcijskim izložbama u zemlji i svijetu. Nagrađivan je 4 puta za svoj slikarski rad. Od 1990. godine intenzivno se posvetio i teorijskom radu pišući tekstove za likovne monografije, časopise za kulturu te predgovore istaknutim likovnim umjetnicima. Član je HDLU-a Matice hrvatske Zagreb te redoviti član Akademije odgojno obrazovnih znanosti Hrvatske.

Suradnja s Udrugom Pasionska baština traje od 1989.