Patološki narcizam i kapitalistička distopija

Plasiranje robe, contenta i iskustava na tržište zahtijevalo je propagandu individualizma - poziv na autentičnost doveo je do paradoksa gdje smo svi jednako autentični. Suvremeni subjekt je atomiziran i otuđen od drugih (Marx). Ovo je, između ostalog, dovelo i do porasta kolektivnog procesa mišljenja (ali i porasta pojedinačnih dijagnoza) patološkog narcizma.
Korporacijska propaganda, oslanjajući se na mehanizme patološkog narcizma, poručuje da smo posebni, ali ekonomski realitet pokazuje da nismo (nekretnine su nedostupne, klasna pokretljivost okamenjena, meritokracija je kolabirala). Subjektu ostaje konzumacija i potreba za odobravanjem kao štit od krivice (koji zahtijeva konstantno potiskivanje) pred činjenicom da smo dio eksploatacije (mobitel na kojem ovo pišem postoji zbog dehumanizacije robova rudnika kobalta u Kongu) i uništenja planeta. Kao konzumenti smo pseudobogovi užitka, zbog čega smrt percipiramo kao apokalipsu. To nas tjera na jačanje intenziteta konzumacije koja nas je i dovela u ćorsokak. / Goran Pećanac