Pčela, čovjek, med i vosak u tradicijskoj kulturi Dalmacije
U tradicijskoj kulturi pčela se drži za svetu i blagoslovljenu životinjicu, jer ju je Bog stvorio da se ljudi na nju ugledaju u radu, čistoći i mudrosti. O pčelama se ne govori "crkle su" ili "krepale su" nego "umrle su". Poštovanje joj se iskazuje zbog meda koji ona daje čovjeku, a još više zbog voska od kojega se prave svijeće za crkvu i razne crkvene obrede. Sve do otkrića mikroskopa i njegova usavršavanja, kada su se znanstvenici počeli baviti anatomijom pčele (17. stoljeće). vjerovalo se da se pčele razmnožavaju samooplodnjom – partenogenezom. Zbog tog se vjerovanja pčela držala svetom životinjicom, kao med i vosak, pa je postala simbolom Marijina plodna djevičanstva. Stoga se u narodu drži da je grijeh ubiti pčelu, a onoga tko bi to učinio mogle bi snaći velike nevolje u svakom radu. Pčele, bilo divlje ili odbjegli rojevi, nastanjivale su se u prirodi u šupljinama stijena, zemlje, drveća, o čemu nam potvrđuju mnogi toponimi u Dalmaciji: Čeline, Pčelinje Stine, Medene Stine i sl.
Pčelinjaci su se štitili i od uroka, jer je u narodu uvriježeno vjerovanje u zle oči koje mogu nanijeti zlo ljudima i životinjama, pa i pčelama. Da bi pčelar svoje pčele obranio od zla i uroka, stavljao je uz pčelinjak razne predmete za koje se u narodu vjeruje da imaju apotropejsku moć te da mogu odbiti zlo od pčela svraćajući pogled na sebe.
Dalmatinski med poznat je i cijenjen od antičkih vremena… Med se upotrebljavao u prehrani, u tradicijskoj medicini, a imao je i svoju ulogu i u nekim običajima. U unutrašnjosti ruralne Dalmacije nisu se pripravljali kolači s medom, već bi npr. puru prelili medom ili bi uštipke umakali u med, dok je u priobalju i na otocima korišten za pripravljanje slastica. Najpoznatiji su paprenjaci koji se i danas pripravljaju na Hvaru, bucolaji te razne vrste medenjaka.
mr. sc. Dinka Alaupović-Gjeldum
