Petar Koši: Licem u lice

  
Petar Koši rođen je 1995. godine u Zagrebu. Godine 2011. upisao je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je 2014. godine maturirao kao aranžersko-scenografski dizajner. Sljedeće godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo. Putem programa razmjene studenata boravio je na Universidad de Bellas Artes u Granadi. Godine 2020. diplomirao je Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija osvojio je dvije Rektorove nagrade za timski znanstveni i umjetnički rad te nagradu Akademijskog vijeća ALU najuspješnijim diplomantima. Godine 2021. postaje članom HULULK-a. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama, sajmovima i festivalu skulpture te izlaže samostalno.

Izložbu je organizirao Centar za kulturu Sesvete. 

Kada smo Petra Košija, netom nakon stečene diplome akademskog kipara na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u ovom istom prostoru predstavili s velikim pohvalama, najavili smo nadu i uvjerenje da će nastaviti kako je i započeo. Nakon tri godine zaista se to i potvrdilo. Pet radova koje izlaže na izložbi „Licem u lice” pokazuje izuzetnu vještinu koja nije nametljiva i sama sebi svrhom, već u službi razmišljanja i umjetničkog osjećaja pretvorena u djela koja evociraju niz univerzalnih, ali i subjektivnih i osobnih asocijacija koje će sigurno zainteresirati publiku. Izbor tema daje naslutiti široki raspon autorovih interesa.
Potjeh nas vodi u bajku, u naše djetinjstvo, priču iz davnine, nevino i iskreno doba u kojem smo učili o vrijednosti potrage za istinom, o ljubavi koja se nalazi u srcu, a ne u razumu. Doba života u kojemu možemo vjerovati da vrlina, poštenje i dobrota pobjeđuju zlo. Impresionistički modeliran, pomalo sjetan, možda čak i svjestan odrastanja, lijepi Potjeh vraća nas u bajku, ali i daleku pretkršćansku slavensku mitologiju izgubljenih i zaboravljenih značenja prapočetka.
Četiri godišnja doba, iako na drugačiji način, sličan je arhetipski, simbolički obrazac. Alegorija rađanja, odrastanja, cvjetanja, sazrijevanja, odumiranja, smrti i beskrajnog cikličkog ponavljanja; proljeće, ljeto, jesen i zima. Sva priroda i čovjek kao dio prirode vrte se u tom krugu života. Od Eluzinskih misterija, Arcimbolda, Brueghela ml., Poussina, Canove, Frangeša Mihanovića…
Petar Koši odabrao je dva muška i dva ženska lika, različite starosti i opremio nekom reminiscencijom na antičke postamente i arhitekturu koja bez suvišne patetike upućuje na poznavanje klasične drevne personifikacije prirodnih sila, a ipak u sasvim osobnoj interpretaciji. Tu je i Tužna muza. Je li ona Erato, Euterpa, Talija, Kaliopa, Klio, Melpomena, Uranija, Polihimnija, Terpsihora; Beatrice, Laura, Simonetta? Nema atributa, nema imena. Je li osoba? Možda je inspiracija ili nadahnuće? Zašto je tužna? Kao u Balzacovoj trilogiji „Nepoznato remek-djelo, Sarrasine, Gambara” posvećenom umjetnosti, prirodi umjetničkog nadahnuća, umjetniku i umjetničkom stvaranju i granicama umjetnosti - nema odgovora.
Temu rada „Integracija” možemo potražiti u istraživanju svjesnog i nesvjesnog, zaboravljenog i potisnutog, ispitivanju uma i razuma, onoga što se događa u glavi; pojmovima ekstraverzije i introverzije kojim se bavio Carl Jung, a njegova je analitička psihologija utjecala na umjetnost: „Dobro ne postaje bolje ako je pretjerano, nego gore, a malo zlo postaje veliko ako se zanemari i potisne. Sjena je u velikoj mjeri dio ljudske prirode i tek noću ne postoje sjene… Integracija sjene ili realizacija osobnog nesvjesnog, označava prvu fazu u analitičkom procesu… bez nje je prepoznavanje anime i animusa nemoguće.” (Carl Jung)
Proniknuti ispod površine, prikazati čovjeka tako da njegova fizička obilježja odražavaju puninu njegove osobnosti sama je suština i bit umjetnosti. Posebno je to najvažniji cilj portreta. Lice koje govori, koje prenosi neizmjerne mogućnosti izražaja najdubljih i najskrivenijih osjećaja, poruka i karaktera osobe jedan je od najvažnijih motiva umjetnosti. 
Uhvatiti to bogatstvo izraza i zamrznuti tako da ostane „živo” na papiru, platnu, u kamenu, glini ili bilo kojem drugom materijalu ili mediju poseban je izazov.
Postoji međutim već od antičkih vremena i obrnuti pokušaj prosuđivanja osobina i tipova ličnosti na temelju crta i izraza lica. Sučeljavanje taj proces stvaranja vodi u tom smjeru. Dva izmišljena portreta sugeriraju karaktere, narav dva tipa specifične osobnosti koju promatrač treba iščitati i protumačiti prema modelaciji.
Već se iz ovih sasvim sažetih nabrajanja izloženih radova može potvrditi velika slojevitost i promišljenost umjetničkih ostvarenja mladog kipara Petra Košija. Nema nikakve sumnje da će razvoj njegovog talenta i vrijednog rada dati odlične rezultate i izvrsne radove.