Plakati Jadrana

Ne žali ni za čim

More me vuče u dubinu. Kamen me uzdiže u visinu.
Nebo me krili. To samo hlapim...
A zemlja ruje - sve zbroji i poništi. I opet me žednu
pred vodom ostavi. Žednu me ostavi pred kapljom
sjaja vječitoga. I ne žali. Kao i ja - ne žali baš ni za čim.
Po tko zna koji put, sjedim tu pred morem. More mi u
očima. More  mi u glavi odzvanja. Oluju njegovu
zapisujem i nepoznati mu glas. Pjesme što same od
sebe iz njega izlaze. Mokre, slane i modre u suštini. U
daljini blijede i nejasne. U dubini tirkizno školjaste.
Stoga - nepotrebne pjesme zapisujem - dok
školjke isušene po žalu tražim. Rubom njihovim vrtim
se - spotičem se.
More me vuče u dubinu.....
                                                           Enerika Bijač