Plesna haljina male princeze
Svake godine trudila se je jako rasti, malo jesti, puno plesati i neprestano izmišljati. Marta živi i igra se na Savici u Zagrebu. Jako se veseli vrtiću, pa iako je ondje možete naći svaki dan, kaže da se raduje i drugim stvarima.
Tako Marta voli čitati (a još više slušati) priče o oblacima, divovima, djevojčicama, moru, kraljevnama, princezama i papigama, ali i o patuljcima, Egiptu, molekulama, svemiru i brodovima i još o tritisućečetiristotridesetdvije druge stvari. Marta nikako ne voli poučne priče o djeci koja jedu brokulu, a niti priče u kojima se ide u krevet u osam sati. To je zato što to u stvarnosti ne postoji, pa ne treba pretjerivati.
Zato Marta rijetko crta brokulu i drugu njezinu povrtnu rodbinu, no prilično se izvježbala u skiciranju pudlica, magičnih šešira, letećih popluna i egipatskih mumija. Ipak, nekako najradije crta princeze i vile, dvorce i divove (do sada uvijek i obavezno BEZ čarobnog graška). Njezine crteže najviše vole gledati baka Božica i baka Ana, a tata i mama više od crteža vole gledati kako joj crtanje dobro ide. Uz toliko drugih stvari.
