Poletimo-začarajmo-ugrizimo

Od objavljivanja romana Frankenstein Mary Shelley do serijala Phillipa Pullmana prošlo je oko 150 godina. Romani puni vukodlaka, vampira, neobičnih stvorenja stvorili su pojam "gotskog romana" 19. stoljeća, koji je svojim iracionalizmom bio možda pandan novom znanstvenom i pragmatičnom dobu koje je zavladalo u tome stoljeću.
Danas se ponovno javlja ogromna produkcija romana punih bića koja su se već formirala u gotskom romanu, naravno s novim himeričnim modifikacijama ali i novim ulogama poznatih nam likova, npr. vampira.

Tržište knjiga obiluje tom žanrovskom literaturom, a iznenađuje i koliko je naslova namijenjeno tinejdžerima, pa oni često nakon lektire kao "knjige po slobodnom izboru" posuđuju upravo tu litaraturu.
 
Književnik Boris Perić je u pogovoru knjige M. Shelly: Frankenstein (Šareni dućan, Koprivnica, 2001.) napisao je: "Ponekad knjige rađaju mitove. Ponekad mitovi zasjenjuju knjige."
Svejedno, malo je knjiga koje će se s vremenom naći toliko daleko od mita, ponikla iz tkiva njihove vlastite fikcije, da će same naprosto utonuti u zaborav, dok će mit, već dobrano izobličen silnim pokušajima autorskih obrada i prilagodbi, zaživjeti posve autonomnim životom, kao opće mjesto u komunikacijskom metežu epohe.
Zanima nas koji će od brojnih novih autora postati klasikom na kojega će se pozivati nove generacije književnika i čitatelja.