Vladimir Peter Goss (Vladimir Gvozdanović) rođeni je Zagrepčanin s Mirogojskog brega koji je proveo 30 godina (1969-1999) u inozemstvu, pretežno u SAD. Maturirao je na zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, diplomirao je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti te magistrirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i zatim doktorirao povijest umjetnosti 1972. na prestižnom Cornell University u Ithaci (država New York). Predavao je na University of Michigan, University of North Carolina i University of Tel Aviv. Autor je ili suautor jedanaest knjiga ili znanstvenih kataloga i sedamdesetak studija s područja umjetnosti srednjeg vijeka, s naglaskom na razdoblja predromanike i romanike. Kao predsjedatelj sekcija i/ili izlagač nastupio je na 52 međunarodna skupa u SAD, Belgiji, Francuskoj, Luxemburgu, Italiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i Izraelu. Objavio je 6 romana, 2 zbirke priča i šezdesetak priča u novinama i časopisima. Između 1992 i 1999. bio je dopisnik Večernjeg lista iz SAD, te dio tog vremena i voditelj Odjela za promidžbu Nacionalne federacije američkih Hrvata. U listopadu 2012. umirovljen je kao redovni profesor povijesti umjetnosti u trajnom zvanju na Sveučilištu u Rijeci. Nastavnik je na doktorskom programu na Sveučilištu u Zagrebu, te voditelj projekta MZOŠ-a «Romanika u međuriječju Save i Drave i europska kultura».

 

 

O KNJIZI:

 
Ova knjiga, nastala na temelju desetljeća istraživanja, nudi novi integralni pogled na ljudsko stvaralaštvo sagledavajući ga unutar kulturne ekologije koja zajedno s prirodnom ekologijom čini našu opću ekologiju. Kulturna je ekologija sveukupnost, total, ljudskog djelovanja na prostor. Ona je sve što smo stvorili kao ljudski rod, kao narodi, zajednice, obitelji, pojedinci. Kulturna se ekologija mijenja, no u načelu ono što je jednom nastalo nikad u potpunosti ne nestaje jer se na njemu gradi novo. Stalno se mijenja i ne može ga se zamrznuti ili obnoviti, konzervirati ili restaurirati. Povijesne znanosti bave se pokušajima uvida u starije faze naše kulturne ekologije.  
 
Slojevi kulturne ekologije su kulturni pejsaži – pojedinog razdoblja, područja ili skupine. Kako su se mogućnosti (pa i želja) čovjeka da utječe na okoliš mijenjale kroz prošlost, tako su se mijenjali i pojavni, prepoznatljivi slojevi kulturne ekologije. Kulturni je krajolik sinteza specifične konfiguracije i topografije, vegetacijskoga pokrova (vječno), te načina korištenja zemlje, uzorka naselja, povijesnih i kulturnih procesa i aktivnosti (ljudsko i prolazno). Istraživanje kulturnog krajolika je bitno jer je svako djelovanje čovjeka povezano s prostorom, ono se događa u krajoliku, u zatečenoj prirodi; štoviše, okolina ponekad i uvjetuje to djelovanje...