Predstavljanje knjige

 Sonja Zubović – Rođena je 1962. u Zagrebu, a odrasla je u Jastrebarskom. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi.

U najranijim godinama djetinjstva živjela je s roditeljima u stambenom dijelu franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom. Kao djevojčica sanjarila je u vrtu otvorenog klaustra ispod sunčanog sata iz 13. stoljeća, igrala se skrivača uz ispovjedaonice te brojne knjige koje su se nalazile u hodniku pokraj njezinog kućnog praga.

Tek je kao apsolventica književnosti saznala da se radilo o značajnom knjižnom blagu od 13.000 knjiga, od kojih je čak sedam vrijednih inkunabula. U samostanu njezinog djetinjstva izvedena je “Carmina Burana” samo 19 godina nakon što ju je Carl Orf napisao, a iza orgulja pronađene su Savonaroline propovijedi, tiskane 15 godina nakon što je spaljen kao heretik na trgu Santa Croche u Firenzi.

O vrijednom knjižnom blagu iz franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom prva je pisala za Večernji list (1986. godine). U novnarstvu se okušala i vodeći nekoliko godina emisiju o novim knjigama na radiopostaji Jaska, a nakon diplome zapošljava se u Knjižnicama grada Zagreba i trajno seli u Zagreb.

U šali i danas kaže da cijeli život plaća danak skakanju po knjigama u najranijem djetinjstvu.

Gdjegod je radila, ostavila je iznimno vrijedan trag. Po svojoj prirodi uvijek je bila inovatorski ispred vremena, a posebno u poticanju novih oblika kulturne komunikacije, kao što su prvi kontinuirani programi kulturne nadgradnje za djecu s posebnim potrebama, manifestacije poput Dana Malog princa, Proslave 50. rođendana Pipi Duge Čarape, Svijeta baka i đaka u godini doživotne izobrazbe itd.

Nakon trinaest godina rada u narodnoj knjižnici, stjecajem obiteljskih okolnosti, mijenja radna mjesta, dominantno piše i slika te osniva umjetničku organizaciju Tekston (www.tekston.hr).

Iako je po vokaciji književnica, nikada u potpunosti nije odustala od svoje likovnosti. Još kao maturantica, 1980. godine bila je inicijator osnivanja Likovne kolonije slikara amatera “Ljubo Babić” u Jastrebarskom, a iste godine prvi je put izložila svoja likovna djela. Od tada do sljedeće izložbe u Slovenskom domu prošlo je 30 godina.

Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu.

Gostuje u zemlji i inozemstvu na književnim tribinama, susretima i manifestacijama. Član je Društva hrvatskih književnika.