Preko granica: pripovijetke o ljubavi, ludosti i ratu

Zbirku četrnaest pripovijedaka Saadata Hasana Mantoa pod naslovom Preko granica: pripovijetke o ljubavi, ludosti i ratu predstavlja Krešimir Krnic, prevoditelj te predavač na Katedri za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Zbirka Preko granica njegov je prvi objavljeni prijevod s urdskoga jezika. Iako je riječ o jeziku s više od 100 milijuna govornika u Indiji, Pakistanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Velikoj Britaniji, SAD-u i drugim zemljama, kod nas je taj jezik nepoznat do te mjere da Word sa zadanim hrvatskim jezikom svaki spomen riječi „urdski“ u tekstu označava valovitom crvenom crtom, doživljavajući ga kao pogrešku.
 
Urdski jezik (urdu) je jezik indoarijskog odvjetka indoiranske grane indoeuropske porodice i službeni je jezik Pakistana i jedan od službenih jezika Indije. Po gramatičkim obilježjima gotovo je identičan hindskomu jeziku, no od njega se razlikuje znatnim dijelom kulturnoga rječnika: dok je hindski posuđivao mnogo riječi iz sanskrta, urdski obiluje posuđenicama iz tradicionalnih jezika islamske kulture, arapskoga i perzijskoga. Piše se prilagođenim arapskim pismom u koje su dodana neka slova tipična za taj jezik. Započeo se oblikovati u XIII. stoljeću na sjeveru Indije, a od XVI. st. na urdskome se razvila bogata književnost.

Saadat Hasan Manto (1912. – 1955.) dugo je slovio kao enfant terrible urdske književnosti jer se kao književnik borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima. Taj sasvim osobit čovjek, ali do krajnosti iskren i u književnosti i u privatnim odnosima, izazivao je podjednako divljenje i zgražanje. U opusu koji obuhvaća preko 250 pripovijedaka, stotinjak radiodrama i brojne eseje o suvremenicima. Manto je dao presjek indijskog i pakistanskog društva u onim segmentima koji često ostaju zakriveni oku čitatelja. Njegovi su junaci često ljudi iz polusvijeta – svodnici, prostitutke, kockari – ali često i sasvim obični ljudi u neobičnim, iščašenim životnim situacijama. Osobitu pozornost Manto posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine, a njegove pripovijetke smatraju se ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće.