Pripremanje za fotografiju

'Na tragu prihvaćanja umjetnosti kao otvorenog polja, u kojem umjetnik može raditi ono što misli da treba raditi te usvajanjem fluxusovskog principa djelovanja, kojim se ne stvara razlika između umjetnosti i života, i u sklopu kojeg su svakodnevica, rutina i banalnost legitimni načini umjetničkog izražavanja, Martek od sredine 1960-ih nadalje eksperimentira i istražuje razne medije. (…) Fotografija u njegovom opusu ima posebno mjesto, prvenstveno jer je 'najbliža riječima', kako sam kaže, bliska poeziji i automatskom pismu (…). U jednom trenutku Martek fotografije počinje upotrebljavati kao gotove pjesme, nad-sadržaj, prihvaćajući njihovu nestalnu prirodu i sposobnost da funkcioniraju kao podloga i predmet, kao trag, a ne kao dokaz', stoji u tekstu Sandre Križić Roban.