U proljeće 2012. godine Antonija Jelić i njezina vesela družina couchsurfera krenula je na put Transsibirskom željeznicom od Moskve, preko Mongolije do Pekinga.

Ne želeći se ograničiti samo na putovanje vlakom (7 dana i noći u komadu), put su rastegnuli na punih mjesec dana, posjećujući gradove, uranjajući ekstremitete u najdublje jezero na svijetu, gostujući kod mongolskih nomada i kuhajući s njima, vozeći se s pomalo pogubljenom bicikl-rikšom u Pekingu...

Proljeće u Sibiru isto je kao i svugdje, samo stiže nešto kasnije. Početkom svibnja ledeni pokrov Bajkalskog jezera konačno se počne topiti, a u brezama počnu kolati slatkasti sokovi kojima se lokalno stanovništvo sladi nakon duge zime. Nedaleko jezera počinje Mongolija čija regija Gobi slovi za jednu od najizazovnijih regija za život: s malo raslinja dok temperature variraju od +40 ljeti do -40 zimi. No zato vjerojatno imaju najljepše poglede iz - zahoda. U Kini su pak okruglooki turisti prave zvijezde. Vjerojatno će vas Kinezi fotkati više nego vi njih i zatim će uspoređivati fotografije da vide čiji je 'čovjek okruglih očiju i velikog nosa' najzgodniji.

Zbog iznimno velikog interesa za predavanjem održanim 11. veljače 2016. kada velik broj zainteresiranih zbog gužve nije uspio prisustvovati istom, Antonija Jelić ponovit će svoju priču u našoj knjižnici u srijedu, 17. veljače 2016. u 18:30 sati. Molimo Vas da dođete dvadesetak minuta ranije kako biste se mogli smjestiti.