Rad, tekst, kontekst (mapiranje mjesta)

Otvorenje izložbe: utorak, 3. 3. 2026. u 19 sati

Izlažu: Katarina Barišić, Karolína Černušková, Dora Dumanić, Nika Grdan, Jana Kujundžić, Toni Minigo, Frane Perišić, Ana Radmilo i Antonela Šaban - studenti Odsjeka za slikarstvo splitskog UMAS-a
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tekstovi o radovima: Ivana Katičić, Sunčica Klarić, Klara Marušić, Marijeta Musinov, Eni Pandža, Domagoj Silobrčić, Teuta Stančić i Tara Todorović - studenti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Split.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mentori: Sonja Gašperov, Anita Miloš Tomaić, Vedran Perkov, Viktor Popović i Neli Ružić, uz asistente Josipa Šurlina i Marietu Vulić s Umjetničke akademije - Odsjeka za slikarstvo te Dalibor Prančević s Filozofskog fakulteta - Odsjeka za povijest umjetnosti.
 
U izložbenom prostoru Galerije VN od 3. do 13. ožujka 2026. godine održava se peto izdanje kolaborativnog projekta studenata Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu i studenata Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu pod naslovom Rad, tekst, kontekst (mapiranje mjesta). Projekt koji se kontinuirano razvija od 2017. godine - kroz izložbe Rad, tekst, kontekst (oblici kolaborativnih praksi) (2017.), Rad, tekst, kontekst (izložba koja vas čuje) (2019.), Rad, tekst, kontekst (jer greška je dio svijesti) (2021.) i Rad, tekst, kontekst (privremenost) (2023.) - profilirao se kao dugoročna pedagoško-izlagačka platforma utemeljena na ideji interdisciplinarne suradnje i izgradnji modela zajedničke bijenalne prakse koja sustavno povezuje umjetničku produkciju i kustosko-analitičko promišljanje, potičući pritom dijalog između vizualnog i tekstualnog diskursa.
 
Tematski okvir ovogodišnjeg izdanja usmjeren je na mapiranje mjesta kao dinamičkog procesa interpretacije prostora, iskustva i značenja. Mjesto se ovdje promatra kao višeslojna kategorija koja nadilazi svoju topografsku određenost te se konstituira u međudjelovanju memorije, arhitekture, povijesne sedimentacije i subjektivnog doživljaja. Poseban naglasak stavljen je na istraživanje povijesnih raslojenosti Podruma Dioklecijanove palače, pri čemu su studenti pristupali prostoru kao palimpsestu - mjestu susreta antičke konstrukcije, kasnijih intervencija i suvremenih interpretacijskih upisa. Procesu rada prethodili su stručni razgovori u Arheološkom muzeju u Splitu, kao i terensko istraživanje in situ u podrumskim prostorima palače. Ti su susreti otvorili pitanje odnosa nadzemnih i podzemnih konteksta, odnosno simboličke i povijesne hijerarhije prostora, vidljivoga i skrivenoga, reprezentativnoga i infrastrukturalnog. Studentski radovi i tekstovi nastali su u dijalogu s tom prostornom dualnošću, istražujući kako se identitet mjesta konstituira u napetosti između onoga što je monumentalizirano i onoga što ostaje u sferi utilitarnog, perifernog ili zaboravljenog. U svojim su umjetničkim i kustoskim pristupima studenti promišljali različite doživljaje mjesta: kao intimni prostor sjećanja, kao arhiv povijesnih slojeva, kao politički i kulturno kodiran ambijent, ali i kao ambivalentni prostor tranzicije. Identitarna pitanja - individualna, urbana i kolektivna - oblikovala su važan aspekt radova, osobito u kontekstu Splita kao grada koji istodobno nosi snažan antički temelj, mediteransku urbanističku tradiciju i suvremenu kulturnu dinamiku. Time se mapiranje mjesta pokazalo kao proces u kojem se topografija pretače u simboličku i društvenu topologiju, odnosno u prostor pregovaranja između prošlosti, sadašnjosti i potencijalnih budućih čitanja.
 
Neke od dosadašnjih edicija projekta bile su realizirane u Galeriji SC u Zagrebu, dok se aktualno izdanje po prvi put prezentira u Galeriji VN. Taj prijenos izložbenog formata u novi institucionalni i prostorni okvir podrazumijeva i promjenu recepcijskog horizonta. Svako premještanje izložbe iz jednoga konteksta u drugi nadilazi razinu logističke relokacije te istodobno aktivira pomak u interpretativnim koordinatama unutar kojih se radovi čitaju i vrednuju. Razlika u arhitektonskim proporcijama, galerijskim dispozitivima i očekivanjima publike utječe na način na koji se uspostavlja odnos između rada, teksta i konteksta. U tom smislu, premještanje u Galeriju VN otvara mogućnost analize načina na koji se izložbeno-tekstualni materijal prilagođava novim prostornim gabaritima i simboličkom okruženju. Promjena mjesta postaje sastavni dio projekta, jer upravo u tom pomaku dolazi do preispitivanja stabilnosti interpretacijskog okvira i sposobnosti radova da zadrže, transformiraju ili prošire svoje značenjske potencijale u drukčijim uvjetima prezentacije.
 
U konačnici, Rad, tekst, kontekst (mapiranje mjesta) afirmira izložbu kao procesualni oblik istraživanja u kojemu se umjetnički rad i tekst uzajamno nadopunjuju. Mjesto se pritom ne shvaća kao fiksirana danost, već kao otvoreni fenomen koji se kroz analizu, iskustvo i suradnju iznova upisuje u mrežu značenja. Ova kolaborativna platforma time potvrđuje važnost dijaloga između umjetničke prakse i tekstualne refleksije kao modela suvremenog pedagoškog i izlagačkog rada.